Plesna scena.hr

Priča o nošenju (svog) tereta

Cirk Pozor: Cargo, autor Staša Zurovac

• 
  
  Cirkusom Inspirirano Rubno Kazalište Pozor (Cirk Pozor) u petak 26. siječnja 2024. izašlo je s premijerom predstave Cargo u koreografiji i režiji Staše Zurovca. Na ovoj stranici ne pratimo tko se (od velikana domaće estrade i crvenog tepiha) pojavio na premijeri, ali ovaj put moram primijetiti da je već po živom i veselom šarenilu publike u predvorju Kulturnog centra Travno bilo jasno da se radi o bratskom susretu barem tri „plemena“ s ruba hrvatskog glumišta. Okupila se ekipa cirkuske scene (koja prati Cirk Pozor i Nikolinu Majdak i Ivu Peter Dragan), grupa kazalištaraca, glumaca i lutkara stasalih na osječkoj Akademiji (kao podrška Bojanu Banu), te predstavnici zagrebačkog baleta, stari kolege i suradnici koreografa i redatelja Staše Zurovca. Usput, jedno od ključnih Zurovčevih djela s kojim je, još kao solist HNK-a krenuo u autorski iskorak s hrvatske baletne scene bio je Cirkus primitif balet, pa eto nas opet blizu cirkusa, začudno i duhovito, ali s druge strane!
  
  Koliko je Zurovac tada u balet i baletni ansambl unio eksplozivnu grotesku, toliko je sada, pažljivo i nježno omekšao klaunovsku igru, nastavljajući svoje tjelesno i scensko čitanje čudesnih Bjeguna Olge Tokarčuk (više ovdje)  u drugom žanru. Njegova simpatična, zbunjena trojka je stigla opterećena prepunim torbama, koferima („sa svim tim jedva se nosim, i jedva nosim...“ kaže Olga) i drugim prigodnim teretom kao što su kišobran, ljestve, gitara i sl., da bi se na trenutak smjestila, odmorila na 3 stolice koje ih čekaju na sredini ispražnjenog tamnog prostora. Svaki korak, svaki pokret je rizik i izazov u tom hvatanju balansa preraspodjele tereta i organizacije vlastitog tijela unutar zajedničkog prostora koji su, u međuvremenu, prenapučili svojim stvarima. „Uvijek nosim previše robe, za zimu, nepogode, za nedajbože…“ duhovito i tako točno bilježi Olga. (A u toj gomili robe, koja pri grozničavom traženju leti iz torbi nema nikad onog pravog komada koji bi savršeno pristajao mjestu, prigodi i trenutnom osjećaju sebe. I oni će na kraju ostati ogoljeni u bijelom donjem rublju, bijeli klaunovi, dragi, dirljivi, na svoj način mudri, jednaki u zajedničkom stavu i izloženosti u svom komadiću svjetla unutar općeg mraka.)
  
  Predstava se gradi u dosljednom pomaku, polako i osjetljivo, u finoj empatiji scene, glazbe Nikole Nedića i svjetla Marka Mijatovića. Izvođači su strpljivi u pažljivom tjelesnom osluškivanju svojeg mjesta i situacija malih etida partnerstva koje se otvaraju nekim zadanim pomakom u prostoru. Pokret je mimski i plesački prirodan, ritmički precizan u artikulaciji i stiliziranom pomaku neke (uglavnom nefunkcionalne) radnje.
  
  Ukratko: Cargo je kazališna  priča o nošenju (svog) tereta, poetična i nježna, ispričana pokretom, animacijom dijelova tijela i predmeta i pjesmom; ona nosi humor karakterističan za klaunsku tehniku, ali kao kazališno plesni izdanak suvremenog cirkusa, ne izaziva gromoglasan smijeh nego istiskuje topli smiješak, s kojim odlazite kući.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 31. siječnja 2024.
  
  Cargo
  autor, koreograf i redatelj Staša Zurovac
  autor glazbe Nikola Nedić, oblikovatelj svjetla Marko Mijatović, dizajnerica plakata i vizuala Jasmina Dupalo
  izvode: Iva Peter Dragan, Bojan Ban, Nikolina Majdak
  izvođači glazbe: Nikola Nedić (gitara), Fred Lanz (harmonika)
  produkcija Cirk Pozor 2024. Uz podršku Triko cirkus teatra
  Predstava je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba i Zaklade Kultura Nova, uz programsku podršku KUC Travno.

Piše:

Maja
Đurinović