Plesna scena.hr

O anti-monografiji koreografskog opusa Matije Ferlina

Leo Rafolt, On “M/F”, or Staging an/d Archive, Oaza Books, Castropola, 2023.

• Knjiga, odnosno stručna publikacija On “M/F“, or Staging an/d Archive zbirka je teorijsko analitičkih tekstova Lea Rafolta, koji okupljaju izvedbene radove koreografa, redatelja i izvođača Matije Ferlina od prvog sola Sad Sam iz 2004., do recentnih interdisciplinarnih projekata iz 2023. Publikacija se prostire na 250 strana uglavnom teksta, minimalnog je vizualnog materijala (serija fotomontaža nevezanih za predstave koja djeluje kao zasebni konceptualni segment, dizajn Tina Ivezić i Maja Kolar, Oaza), oslanja se na formu monografije pa prati predstave kronološki i završava detaljnim kataloškim popisom radova i izvedbi Matije Ferlina, s popisom suradnika, fotografijama, datumima i mjestima izvedbe.
  
  No On “M/F”, or Staging an/d Archive mišljena je na način da izmiče klasičnom formatu monografije, štoviše sam autor u uvodu napominje da se radi o anti-monografiji ili monografiji što već i sam naslov M/F, koji djeluje poput enigmatske šifre u koju je moguće upisati mnoštvo značenja sugerira: inicijali su to Matije Ferlina kao centralne figure knjige, ali i njegovog najbližeg suradnika vizualnog umjetnika Mauricia Ferlina, a moguća čitanja su i male / female, mother / father… MF tako su inicijali osobnog imena, simbol, monogram, igra riječi, glyph, potencijalna izvedba na temelju imena. Imajući na umu stalno propitivanje fenomena autorstva u odnosu na kolektivnost izvedbenog čina, Rafolt komentirajući odluku naslovljavanja bez punog imena umjetnika uvodi u promet i latinsku frazu sine honoris titulo sugerirajući kako ona „often denotates addressing oneself to someone whose title is unknown. This is precisely the context of this book, that is about to become a part of “the ensemble”, or again, a collaborative project, where the notion of authorship is quite unstable“.
  
  Leo Rafolt, pisac i teoretičar izvedbe (ili praktičar teorije izvedbe) podijelio je građu knjige na deset poglavlja u kojima u svakom postavlja i razrađuje neke od najaktivnijih i najgenerativnijih diskusija koje se vode danas unutar polja suvremene teorije i kulture te ih širokim potezom približava i uvodi u komunikaciju s teorijom i praksom izvedbenosti, koreografskim metodama, autorskim ideiranjima, konceptualnim modelima i izvedbenim intuicijama kojima Matija Ferlin gradi svoje predstave i interdisciplinarne projekte. Građi knjige možemo pristupiti i iz drugog smjera: autor knjige, teme, geste i metode koje izranjaju iz predstava o kojima piše, a o kojima govori kao o seriji singularnih paradigmi, propušta kroz užarenu, brzu i prenapregnutu teorijsku i diskurzivnu rešetku, gradeći uzbudljivu tekstualnost.
  
  Uvodno poglavlje ekonomično je nazvano kao i knjiga sama On M/F or Staging an/d Archive što nastavlja igru multiplikacije imenovanja i poigravanje s leksičkim nestabilnostima i višestrukostima pojmova s kojima radi, a pojam koji se ponavlja Staging an/d Archive (mogući prijevod na hrvatski je „postavljanje ili inscenacija jednog arhiva ili arhiviranje“), koji je dio većeg izložbeno-arhivističkog projekta Matije i Mauricia Ferlina, otvara nepregledno područje procesualnosti susretom izvedbe i publike, inscenacije i neposrednosti, kao i uspostavljanja vrijednosti koja ne ovisi o postojećim muzealizacijskim ili historizacijskim tehnologijama kanonizacije. Tako se već u samom naslovu zrcali problematika plesne (fizičke) izvedbe i inscenacije kao temporalno, funkcionalno i identitetski nestabilne situacije, o kojoj je nužno iznova misliti, pisati i govoriti unutar partikularnog konteksta.
  
  Slijedećih devet poglavlja redom su On Queering Distances, and Disoriented Dancing Bodies; On Anarchy, or a World Without Syntax; On the Phenomenology of Childishness; On Community, or the Living-Togetherness of Dancing; On Intersemiotic Modernism between Poetry and its Embodiment; On Robbers of Bodies, and the Iconic Identity of Non-Dance; On Stuttering, or Between Culture and Translation; On the Moving Mouth, the Resonant Ear, and Nothing More; On Having the Messiah Behind You, a u ovim anti-naslovima poznavateljima rada Matije Ferlina lako će biti iščitati ključeve za tematske niše kroz koje Leo Rafolt ulazi u materiju Ferlinovih radova, primjerice dezorijentacija plesnog tijela kao koreografska metoda, scensko zajedništvo, odnos prema tekstualnosti, odnos prema djetinjstvu ili religiji…
  
  Autor ovu knjigu identificira kao concept-quake i u uvodu u prvom licu napominje kako mu nije niti želja niti namjera biti arhivist, niti se baviti okoštavanjem prošlosti, tako svoje pisanje naziva „an interplay of presence and immediacy“. Samo pisanje tako postaje živa, energična izvedba koja predstave o kojima se piše privodi čitatelju. Radi se o eruditskom tekstu, kojemu je duboko uporište filozofija i teorija, a referentno polje pulsira od Nietzschea, Foucaulta, Deleuzea, Rancièrea, Agambena, Judith Butler, Muñoza, preko Sare Ahmed, Erin Manning, Lepeckog…sve do poslanice Sv. Pavla u posljednjem eseju o Sad Sam Matthäus, u kome se događa sinteza Ferlinova opusa pa tako i knjige razradom pojma „mesijanskog vremena”. O odnosu s teorijom kao živim i otvorenim procesom Leo Rafolt navodi: „I have always been rather convinced that a good theory does not dwell on questions, knowing that the answers to them are often shattered somewhere in the realm of the same or almost the same theoretical know ledge, but, on the contrary, pursues in finding onto-teleological questions dis-tuned from a theoretical answering machine — questions that do not pursue answers, but open more complex questions.“
  
  Podulji i sveobuhvatan Popis literature na kraju knjige, svakako može poslužiti ambicioznijem studentu ili studentici izvedbenih studija kao reading lista unutar koje će naći temeljiti teorijski okvir za daljnje umjetničko-akademske progresije. Istovremeno, za one čitatelje i čitateljice koji su manje skloni diskurzivnim inovacijama i teorijskim arabeskama, ova publikacija nudi detaljne osvrte na cijeli izvedbeni opus Matije Ferlina, predstave, konceptualne linije, suradnike, kako u samim tekstovima, tako u kataloškom dodatku.
  
  Ova knjiga pisana je i objavljena isključivo na engleskom jeziku mada se radi o domaćim izdavačima (Oaza Books i Castropola), što je razumljivo imajući u vidu internacionalnu mrežu unutar koje Matija Ferlin radi, a rekla bih i autorovu potrebu za lakšim meandriranjem referentnim poljem i semantičkim konstrukcijama teorije izvedbe, finesama somato – koreo – performativno – poetskog vokabulara. Sasvim sigurno dobar potez za međunarodnu dostupnost knjige, ali i gubitak za razvoj diskurzivnog aparata na hrvatskom jeziku i unutar njega.
  
  Opus Matije Ferlina i njegove ekipe stalnih suradnika, u tih dvadesetak godina iznimno je važan za hrvatsku suvremenu koreografsku i izvedbenu autorsku scenu, kako svojim estetskim, tematskim, interdisciplinarnim, produkcijskim razinama, tako i kontinuiranim radom na hrvatskom kontekstu. Stoga knjiga On “M/F”, or Staging an/d Archive Lea Rafolta, iako mišljena kao teorijska ne-monografija, ima funkciju stabilizacije i sinteze prvih dvadeset godina M/F-a, a istovremeno je iznimno važan i inspirativan izvor teorijskog i diskurzivnog rada na pojmovima koreografije, izvedbe, suvremenog plesa, i cijelog proširenog polja koje ove prakse aktiviraju. Leo Rafolt, pišući o Ferlinovom radu precizira bitna pitanja o suvremenom plesu danas i njegovoj vezi sa širim poljem suvremene umjetnosti, gustom teorijskom tekstualnošću i neposrednim iskustvom prisustva izvođača.
  
  Pa tako, pišući o registru serije solo radova Sad Sam, kaže: „… the allegedly stable definitions of “the dancing body” that moves freely through space in aperpetual flow, without any obstacles, relying merely on its technique. Deconstruction of this pre-structured, habitus-oriented “danceness” also allows the performer to deviate from a secure choreographic path towards bodily stubbornness, elusiveness, or the un-commodifying resistance of the structure that resembles dance, but it is not dance, resembles theatre, but does not fully envision theatrical in-betweenness.“
  
  Uredništvo potpisuju Tina Ivezić i Maja Kolar (Oaza), i Lara Osman Grganja (Castropola d.o.o), korektura (proofreader / copy editor) je Katja Grcić, foto urednica Marija Matijašec, tipografija naslovnice Hrvoje Živčić, a recenzenti su Suzana Marjanić i Maciej Falski.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 28. veljače 2024.

Piše:

Iva Nerina
Sibila