U petak 8. ožujka, na Dan žena na Sceni Travno simbolično je odigrana predstava Triko Cirkus Teatra Kamioninđe, premijerno izvedena u lipnju prošle godine. Ova predstava, posvećena ženama, plod je višemjesečnog istraživačkog rada članica Triko Cirkus Teatra. Izvođačice i autorice projekta – Ana Bakšić, Ivana Bešker, Barbara Crnčen, Ivana Grubišić, Maja Krčelić, Ana Milić Štrkalj i Iva Peter-Dragan – i same raznolike po dobi i stupnju akrobatskih vještina odlučile su na temelju iskaza mnogih žena raznih uzrasta i životnih (ne)prilika iz svoje okoline prikazati u čemu leži ženska snaga jezikom pokreta, plesa i neverbalne komunikacije.
Ispreplićući niz scena, od prve u kojoj izvođačice poredane u liniji poput sardina, sukcesivno izvode geste nogu u maniri starih predratnih filmova poput Bala na vodi, preko scena odabiranja i presvlačenja u traper odjeću što na neki način naslućuje neku vrstu emancipacije, do akrobatskih elemenata na širokim trakama raznih boja (koje ujedno čine sjajnu, začudnu i lako promjenjivu scenografiju), pratimo intimnu ispovijest različitih žena. Ispitujući svoje strahove, slabosti i manjak samopouzdanja, one postaju sve slobodnije, te se sve više odlučuju i na kompliciranije akrobatske elemente koji uključuju njihanja i vrtnje i stvaraju osjećaj slobode dok lete zrakom. U jednom trenutku raznobojne spuštene trake se zajedno s njima isprepliću stvarajući neku vrstu paukove mreže koju izvođačice pridržavaju težinom svoga tijela.
Jedina slabost koncepcijski dobro zamišljene i postavljene predstave je što se s početka pojedinim slikama nije dalo dovoljno vremena da se razviju u dramaturške situacije pa tako ostaju samo na razini nabacanih dosjetki i ideja. Kasnije scene postaju dojmljivije, razrađenije i vizualno atraktivnije tako da u konačnici predstava ipak ne gubi na dojmu. Dobro pogođena glazba Nikolasa Sinkovića i Aleksandra Jakopaneca te kostimi Tajane Štasni uz izvrsnu rasvjetu Milana Kovačevića daju ovoj predstavi pomalo filmski glamur. Vrlo nezahvalne uloge istovremenog izvođenja i koreografiranja, odnosno izvođenja i režiranja predstave prihvatile su se Maja Krčelić i Iva Peter-Dragan. Iako bi možda njihov odmak od tehničkih zahtjeva same izvedbe pridonio boljoj formalnoj cjelini, bilo bi šteta ne iskoristiti njihove plesne i akrobatske vještine. No, to je moguće i razlog zašto su pojedine scene bile samo naznačene; predstava je nesumnjivo mogla trajati duže, a da se pritom ne izgubi na dinamici.
U svakom slučaju poruka autorskog tima je jasna: ne trebamo skrivati svoje slabosti, nego ih dapače treba pokazati. „Izokrenuti perspektivu i pokazati ono nevidljivo“ pišu autorice. „Mi ćemo to svakako pokušati, na prilično grub, akrobatski način, izlažući pogledu ono što u akrobatskom svijetu inače ne vidimo a to su gurtne koja nas drže… Jer žene u nama nisu slabiji spol!“
© Jasna Čižmek Tarbuk, PLESANA SCENA.hr, 29. ožujka 2024.
Kamioninđe
autorski projekt izvođačica Ane Bakšić, Ivane Bešker, Barbare Crnčen, Ivane Grubišić, Maje Krčelić, Ane Milić Štrkalj, Ive Peter-Dragan
unutarnje redateljsko oko Iva Peter-Dragan, unutarnje koreografsko oko Maja Krčelić, rigging Ana Bakšić, kostimi Tajana Štasni, oblikovanje svjetla Milan Kovačević, glazba Nicolas Sinković, Aleksandar Jakopanec, montaža glasova Ana Milić Štrkalj, Barbara Crnčan
