Eksponiranost ženske perspektive

TALA PLE(j)S: Plesni susreti: Akademija za ples, Ljubljana i Plesni studio INK-a Pula

  • Akademija za ples, Ljubljana: Takšne kot jaz, kor. Lucija Velkavrh, foto: Sindri Uču

    U sklopu programa razvoja publike PLE(j)S ZA (moj i tvoj) PLES s ciljem povećanja dostupnosti plesa mladima a time i naglašavanja njegove vidljivosti, plesni centar TALA subotnjeg popodneva 13. travnja ugostio je dvije različite ustanove posvećene edukaciji mladih u području plesa, zastupajući vidove plesnog stvaralaštva u sferi formalnog visokog obrazovanja i u slobodnom amaterizmu kreativnog izražavanja. Istaknula se pritom specifičnost, vjerujem proizašla iz vanjskih okolnosti koje možda rječito označavaju rodnu podzastupljenost mladića u suvremenom plesu; bio je to isključivo ženski susret bez ijednog muškog plesača što se odrazilo i u tematskoj eksponiranosti ženske perspektive u predstavljenim autorskim izvedbama, posebice kroz teme odrastanja i emocionalne emancipacije u ostvarenju slobode.
    Akademija za ples, Ljubljana: Delirium, kor. Rosana Hribar, Daša Resnik, Zarja Ferlinc, Jana Bungurova, foto: Sindri Uču
    Djelatnost ljubljanske Akademije za ples i program njihovih izvedbi predstavile su pedagoginje i koreografkinje Rosana Hribar i Lucija Velkavrh, podijelivši niz korisnih, praktičnih informacija o studiju čija je polovina akademskog kadra sastavljena kroz dinamiku gostovanja inozemnih pedagoga, aktivno njegujući međunarodnu mrežu dodira s različitim strujanjima u plesu. Pet sjajnih studentica druge i treće godine (Nena Klinkon, Daša Resnik, Zarja Ferlinc, Margarita Šunjič i Jana Bungurova) su u dvije kratke, ali disciplinirano izbrušene forme od petnaestak minuta, demonstrirale zaraznu energiju i izuzetnu posvećenost svome pozivu.
    Akademija za ples, Ljubljana: Takšne kot jaz, kor. Lucija Velkavrh, foto: Sindri Uču
    Jazz dance predstava Takšne kot jaz nadahnuta je eteričnim stihovima Quelle com me Alde Merini (1931.-2009.), jedne od najznačajnijih talijanskih pjesnikinja 20. stoljeća, u nas nažalost nedovoljno poznate, jer se na hrvatskom jeziku pojavila tek 2019. sa zbirkom Zaljubljena duša (izdanje Društva dubrovačkih pisaca, u prijevodu Ive Kara-Pešića). Uz glazbeni recital stihova „Takve poput mene dušu daju, jer sama duša je kao kap vode u pustinji / takve poput mene pružaju ruke i pomažu da ustanemo, dok same riskiraju da padnu...“, Lucija Velkavrh koreografirala je ples kvarteta, koji se ljupko poigrava s vrpcama svile kao simboličnim prikazom životnog puta, govoreći o ženskoj mekanosti, propusnosti, popustljivosti, djelomice i nevidljivosti. Minimalistički čiste linije u oblikovanju prostornih odnosa, dinamično nabijene pulsiranjem dijagonalno postavljenih dueta, skladno korespondiraju s izraženom baletnom osnovom plesnog vokabulara. Talentirane plesačice su svojim slobodnim no dirljivo discipliniranim posturama, više nego uvjerljivo iznijele fluidnu mekoću lepršave cjeline.

    Akademija za ples, Ljubljana: Delirium, kor. Rosana Hribar, Daša Resnik, Zarja Ferlinc, Jana Bungurova, foto: Sindri UčuNa lirski doživljaj nadovezala se posve drugačija koreografija, uslijed brojnih izvođenja već proglašena studentskim hitom što se vidi i po razini produkcije, primjerice visokom stupnju razrade kostimografije, koja izvanredno nadopunjuje i uvelike pridonosi ne samo atmosferi izvedbe, nego i modusu čitanja tijela. Koreografija žena ratnica praćena dramatičnim ritmom japanskih taiko bubnjeva, proizašla je iz posve ravnopravnog doprinosa plesačica i pedagoginje u oblikovanju plesnog materijala koji imitira oštrinu borbe. U triju Delirium, uz frenetičan, ludo brz ritam plesačice su još jednom potvrdile dojmljivu preciznost tehnike, zrelu ozbiljnost i fokus u plesnoj igri razigranoj, nalik oštrom suparničkom izazivanju, slavlju neustrašive mladosti.

    Plesni studio INK-a Pula, amaterski dramski i plesni studio koji od 2016. godine djeluje u sklopu Istarskog narodnog kazališta – Gradskog kazališta Pula, okupljajući djecu i mlade na produkcijama predstava namijenjenih djeci i mladima predstavila je plesna pedagoginja Andrea Gotovina, naglasivši improvizaciju i kreativno izražavanje kao osnovu i prvenstveni naglasak edukacije. Predstava One iz 2020. godine, sada je predstavljena u novoj autorskoj koncepciji, obogaćena materijalom koji su u nju upisale izvođačice (Anna Štifanić, Barbara Jessica Bahtak, Lana Devedžić, Lucija Radolović, Nina Brajković, Petra Mohorović, Petra Trajčeski, Rina Renier, Zora Cvijanović). Izvedba u cjelovitoj formi od 45 minuta, otpočinje s biografskom dimenzijom osobnih trauma zabilježenim individualnim naracijama, ujedno ispisanim na listovima bilježnica koje svaka od djevojaka ima uza se, ali i onima prešućenim, sakrivenima u gomilama izgužvanih stranica, u amorfnoj papirnatoj hrpi koja čini scenografiju.
    Plesni studio INK Pula: One, kor. Andrea Gotovina u suradnji s izvođačicama, foto: Sindri Uču
    Igra s potisnutim bolom je dramatski okidač; akcija se repetitivno obustavlja i zatim ponovo iz stanja zagušljivo tihog mirovanja traži odušak u aktivnosti. U vizualnom aspektu dojmljiva je skulpturalnost pojedinačnih tijela i cjeline, naglasci na izoliranosti pojedinaca i postupnoj gradnji grupe, a u vokabularu naglašena je metaforika jer se tijela kroz plesni izraz modeliraju kao svojevrsni organički pandan izgužvanom papiru. Iz te ideje inicirana su brojna rješenja u razradi motiva gužvanja, urušavanja statura i iscrpljivanja u energetskom trošenju i ustrajavanju. U fizički zahtjevnoj predstavi mlade plesačice su doista dale sve od sebe, ostvarujući raštrkano i usklađeno pleme duša zaneseno traganjima, od izolacije u vlastitom bolu do solidarnosti i podrške.
    Plesni studio INK Pula: One, kor. Andrea Gotovina u suradnji s izvođačicama, foto: Sindri Uču
    Izvedbe su bile prožete motivima intime u kojoj se nastoje pomiriti ranjivost i buntovnost, kao i unutrašnjih previranja oko prihvaćanja sebe i odbacivanja tegobnih viškova. Na spontani i topao način, u kasnijem razgovoru mlade plesačice podijelile su osobne osjećaje i doživljaj plesa kao užitka i kao napora. Iz njihovih se odgovora otvorio uvid u puteve koji ih vode prema spoznavanju osobnog integriteta, i tako je iz mnogo subjektivnih perspektiva proizišla jedna cjelovita priča o plesnoj umjetnosti u kontekstu izgradnje ženskog identiteta. Kao svojevrsnom alatu ženske snage.

    © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 23. travnja 2024.

    Plesni studio INK Pula: One, kor. Andrea Gotovina u suradnji s izvođačicama, foto: Sindri UčuAkademija za ples, Ljubljana

    Takšne kot jaz 
    koreografija Lucija Velkavrh
    izvode: Nena Klinkon, Daša Resnik, Zarja Ferlinc, Margarita Šunjič
    glazba Alda Merini Takšne kot jaz, interpretacija: Sandra Antić

    Delirium
    koreografija: Rosana Hribar, Daša Resnik, Zarja Ferlinc, Jana Bungurova
    izvode: Daša Resnik, Zarja Ferlinc, Jana Bungurova
    glazba Cinematic Delirium

    Plesni studio INK, Pula

    One
    autorica i koreogafija Andrea Gotovina u suradnji s plesačicama
    glazba Carlos Andreas Fagin; song napisala i otpjevala Lana Crnogorčić
    izvode: Anna Štifanić, Barbara Jessica Bahtak, Lana Devedžić, Lucija Radolović, Nina Brajković, Petra Mohorović, Petra Trajčeski, Rina Renier, Zora Cvijanović
    kostimografkinja Desanka Janković

Piše:

Jasmina
Fučkan