Plesna scena.hr

Težina ljudskosti i nemir klatna

Tricycle Trauma: Uzemljenje, duodrama za čovjeka i trapez, autorica Ivana Pedljo

• 
  
  Nova premijera kolektiva Tricycle Trauma, kratki je solo od tridesetak minuta, slijed simboličnih gesti, koji djeluje poput nostalgične dopisnice poslane zračnoj umjetnosti trapeza iz udaljene, zemaljski zasnovane perspektive, a čita se i kao introspektivna posveta autorice i izvođačice predstave Ivane Pedljo tom umjetničkom izričaju. Mala dvorana Pogona nevelikim dimenzijama scenski je adekvatno odgovorila komornom karakteru ove izvedbene forme, u čijem se središtu nalaze i povezuju dva motiva – horizontalna težina ljudskosti i vertikalni nemir klatna. Materijal je razvijan tijekom rezidencije u Akureyriju na dalekom Islandu te je zvučni krajolik, vrlo materijalne i teksturirane prisutnosti, zasićen krckanjem hrapavih površina, suhe i tvrde zemljine kore ili leda pod težinom koraka, ostvaren zvukovima snimljenim na različitim lokacijama ove niske zemlje. Ondje je predstava prvi put i izvedena na A! Performance festivalu (2022.).
  
  Riječ je o potpuno neverbalnoj predstavi koja progovara minimalnim gestama i ostvaruje prigušenu realizaciju, u čemu cjelovito reflektira misaoni odnos prema uobičajenom žanrovskom principu cirkuske opuštenosti i eksponira suho razveseljeni koncept ismijavanja ambicioznosti ili spektakularnih očekivanja. Jedan trapez zavodljivo no većinu vremena neupotrebljeno visi u središtu dvorane, i Pedljo oko njega obilazi izokola, tek ga uzgredno koristi, na nekonvencionalne načine, poput priveza u kojemu traži smiraj u fazama izmorenosti od kruženja scenom. Drugi trapez je njezin suputnik i očigledno supatnik u, doduše ne suviše jasnim, lutanjima. A ona se odvijaju različitim vrstama kretanja i prijenosa težina, poput maznog podilaženja sili teži. Tijelo se upliće u uže, uže urezuje u tijelo, od užeta se prave postelja i cipele, uže je teret, ali i laso kojim je moguće uhvatit kvaku neobičnih vrata što su idealno uklopljena u mizanscenu, a čija je ključanica omogućila Pedljo i virenje onkraj iluzornog okvira predstave.
  
  Puno je pozornosti uloženo u ostvarenje formalne jasnoće putem vizualnog oblikovanja svjetlom i bojom, čime je postignuta atmosfera magičnosti. Na početku se poput žive slike, Pedljo prikazuje u naizmjeničnim kadrovima reflektora, na različitim stranama dvorane u zaleđenoj pozi i dok tako ispružena stoji na jednoj nozi, djeluje poput jednostavnog kaligrafskog znaka horizontalnih linija. Aktiviranjem reflektora pojavljuje se i plošna dvojnica u obliku sjene. Kasnije, s teretom teških konopaca prebačenim na leđa djeluje poput mučenice. A već u idućem je trenutku zavodljivo intrigantna. I sve te preobrazbe raspoloženja praćene su sugestijama njihanja klatna, čiji zvuk polagano sve više preplavljuje prostor dok ga posve ne proguta u zaglušujućoj, dramatičnoj zvonjavi u kojoj nestaje i izvođačica. Predstava Uzemljenje, duodrama za čovjeka i trapez u osnovi je svojevrsna portretna minijatura jedne životne pasije – i strasti i muke, te podastire niz prijelaza u različita raspoloženja na jednom vrlo osobnom putu nepretenciozne prirodnosti.
  
  © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 30. travnja 2024.
  (Tekst se odnosi na izvedbu 28. travnja 2024.)
  
  Uzemljenje, duodrama za čovjeka i trapez
  autorica i izvođačica: Ivana Pedljo
  oblikovanje svjetla i zvuka Jasmin Dasović, kostimografija: Karmen Perković

Piše:

Jasmina
Fučkan