Kroz motiv leptira
UO Plešimedo, Zagreb & ZPC: Imagines, autorica Zrinka Lukčec Kiko
-
Nakon uspješne prošlogodišnje suradnje na predstavi Meduza, u ZPC-u je 24. svibnja 2024. predstavljen nov rad istog autorskog tima – koreografkinje Zrinke Lukčec Kiko i plesnih umjetnica Katarine Arbanas i Adriane Josipović. Tema koja ih je ovaj put stvaralački zaintrigirala predstavljena je kroz motiv leptira kao kulturno kodificiranog simbola duše i, prema objašnjenju dramaturginje Ane Polić iz letka, ukazuje na proces duševne metamorfoze, na let i slobodu iz čega je proizašlo i pitanje koje dramaturški pogoni i osnažuje razvoj početne ideje: „Kako izgleda drama naoko mirne metamorfoze leptira, kako izgleda to ljuštenje duše?"
Izričito posvećena govoru tijela, predstava nema scenografiju, a scenski prostor kao i u ranijoj Meduzi, izvođačice same modeliraju. Pune ga pokretom i izražajnošću glasa koji pjeva ili šapuće, pripovijedajući o snu čovjeka koji sanja da je leptir, a uz njih je postrance i nenametljiv Bernabe Romero, glazbenik koji različitim instrumentima prati promjene ugođaja. Struktura predstave je montažno krhka, izgrađena slobodnim vezama slikovitih prizora. U ostvarenju senzualne slikovitosti uz karakteristično predanu energetsku suigru izvođačica, sudjeluju arhaično profinjeni i lirični kostimi čiji se preklopi usklađeno s pokretima lepršavo raskriljuju (Emina Kušan) i dinamična chiaroscuro igra scenske rasvjete (Mladen Šolić) koja pridonosi sažimanju i širenju prostora, a usmjereno ističe detalje u skulpturalnom tumačenju vizualnosti tijela. Materijalnost tjelesnih volumena prozračena je tanano nježnim tkaninama, ali u doživljaju naglašeno prisutna kao naznaka gravitacijske sile, bezumne težine, tenzije i bola.
Adriana Josipović & Katarina Arbanas čine skladan par gotovo komplementarnih karakteristika koje se u međusobnim kontrastima intuitivno nadograđuju i nadopunjuju, u solo dionicama i u duetima. Katarina je vretenasto nježna ali prodorna i nepokorivo žilava, Adriana nosi u sebi stamenu jedrinu koja se učas smjenjuje s titravom zanesenošću. Iz njihova sudonosa, koji je u ovoj predstavi za razliku od Meduze utišaniji jer se osjeti da su većim dijelom orijentirane ka nutrinama, i u ovom slučaju scenska igra crpi osnovnu zalihu pokretljivog zamaha. Zapletenost u meditativnu kukuljicu unutrašnje borbe između života i smrti koju pratimo kroz koreografske signale prema kraju predstave postaje faktorom razvodnjavanja ili možda prije otvrdnjavanja suptilnih struktura u pomalo grubim naznakama težnje ka što jasnijoj vizualizaciji poruke.
Čini se da je najveći izazov autorskom timu predstavljalo usuglašavanje i ritmiziranje odnosa između autonomnosti neuhvatljivo eterične, spiritualne tematike i želje za uspostavljanjem kontrole nad materijalom kroz figurativnu izravnost. Opredjeljenje za kristalizirano jasan izbor koreografskog provodnog motiva leptira, koji u ekspresivnoj izražajnosti plesnih umjetnica oslonjenih na polazišta fizičkog teatra u tradiciji Grotowskog, dobro funkcionira u prenošenju ideje dvojne cjelovitosti, jer je koreografski vokabular zanimljiv i većinom dobro balansira izvan područja mime. Međutim, prema kraju kontrapunktirani ritam između činjenja i mirovanja, ili koliko se daje naslutiti, zapravo razrada odnosa između svjesnog i nesvjesnog ili jave i sna pomalo preolako klizi u slutnju očekivane finalne podjele ili rascijepa na dvoje. Istraživanje dualnosti duše ili spiritualne simetrije u smislu šifriranog koda koji skriva enigmatske udjele osobnih i univerzalnih postavki, s ovim stvaralačkim timom sigurno bi moglo donijeti više iznenađenja. U tome smislu ova fino započeta predstava ima prostora za još profinjenija iskušavanja daljnjih vlastitih puteva predočavanja.
© Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 31. svibnja 2024.
Imagines
autorica Zrinka Lukčec Kiko
izvođači i koautori: Adriana Josipović & Katarina Arbanas
dramaturgija i autorica teksta Ana Prolić, autor i izvođač glazbe Bernabe Romero, kostimografija Emina Kušan, dizajner rasvjete Mladen Šolić, dizajn vizuala Majda Petković, fotograf Neven Petrović, tehnička podrška Duško Richtermoc
koprodukcija UO Plešimedo & Zagrebački plesni centar, 2024.
Piše:
Jasmina Fučkan