Plesna scena.hr

Pravi kazališni Lynch

9. platforma mladih koreografa, Zagreb: Tainted, koncept i koreografija Sanja Tropp Früwald

• 
  Na devetoj Platformi mladih koreografa svoju novu predstavu prikazala je i Sanja Tropp Früwald, godinu ranije proglašena najperspektivnijom mladom koreografkinjom. Tada nagrađen rad za grupu plesača temeljio se na principu igre, uključivanju mnogobrojnih rekvizita, bez prepoznatljiva koreografskog rukopisa koji bi Tropp izdvojio iz mase drugih autora, ali je ukazao na spretnost autorice u rješavanju grupne kompozicije. Nedugo zatim njezin smo kratak solo imali prilike vidjeti i na Tjednu suvremenog plesa, kojim je opravdala titulu perspektivne. Naime, Something to do with death je prilično upečatljiv rad poetike vesterna, zaokupljen lažnim herojstvom i dramom ubojstva. Kako se u izvođačkome smislu Tropp izdvojila još u predstavama Maria Kovača, posebno u 4.48 Psihoza, u soliranju na sceni se vrlo dobro snašla te pokazala još jednom kao jednako uvjerljiva i talentirana kako u govoru, tako i u pokretu.
  
  Najnovija koreografija Tainted potvrđuje njezinu zaokupljenost filmskim motivima i atmosferom, kao i sazrijevanje u autorskom smislu. Osim toga značajna je i pohvalna podrška varaždinskog HNK koji je produkcijski podržao predstavu te tako kao jedina kazališna kuća uz pulski INK otvorio svoja vrata mladim koreografima, omogućujući egzistiranje profesionalnog suvremenog plesa izvan centra, Zagreba. Osim Sanje Tropp Früwald u kreaciji i izvedbi predstave sudjeluju i Ivan Blagajčević te Mirjam Klebel, dok se u sporednim ulogama pojavljuju još Petar Borovec, Mia Horvat i Željka Kozulić.
  
  Tainted (pokvareno) oživljava mračnu i morbidnu lynchovsku atmosferu, posebno onu iz kultne serije Twin Peaks, na koju se izravno referira u nekoliko elemenata. Izvedba se odvija u prostoru uokvirenom jarko crvenim zastorima, prizivajući ikoničku crnu kuću, labirint, mitsko mjesto totalnog zla koje se pojavljuje u snovima agenta Coopera. Osim toga korištena je i izvrsna glazba iz serije koju je skladao Angelo Badalamenti. Iz zastora izviruju umrtvljena tijela, a kreirani motivi su na rubu sna i jave, dok se izvođači transformiraju iz likova sladunjavih i lepršavih scena u hodajuće mrtvace. Svaka scenska slika na određeni je način izmjenjena u odnosu na ono što bismo očekivali s obzirom na patetiku stihova, pjesmu i izgovorene tekstove.
  
  Pjesmuljak dok sunce sja i grije čitav grad la-la-la i sve je divno preobražava se u nekontrolirani smijeh, a recitiranje ljubavnih stihova u jednom kutu scene odvija se istovremeno s grčevitim, neurotičnim trzajima izvođača u drugom kutu (ponovno replika scenu iz Cooperova sna). Svaki započeti ples završava malaksalim, utrnutim udovima i padanjem izvođača na tlo. Komunikacija je također puna kontradikcija. U jednome trenutku svaki pokušaj podrške završava brutalnim odbijanjem, a svako izgovoreno odbijanje tjelesnim podržavanjem. Vrhunac je hinjeno povraćanje i bolesno teturanje izvođača scenom dok u podlozi svira evergreen Feelings.
  
  S obzirom na kontekst, a Twin Peaks doista jest bio svojevrsni odgovor američkoj televizijskoj mašineriji koja je dotad producirala idilične slike američkih gradića, Tainted nas uvlači u prostor prepun puknuća, pokazuje erupcije devijantnoga, drugi identitet, mračnu stranu onoga što nam je obično servirano kroz svakodnevni javni odnos moći. Vidimo područje odbačenih tijela, pokvarenih izvedbi, zaražene komunikacije, svega onog iza zastora javne pozornice. Pravi kazališni Lynch.
  
  © Jelena Mihelčić, KULISA.eu, 19. listopada 2008.

Piše:

Jelena
Mihelčić