Plesna scena.hr

S Meg u Puli

Manifestacija Portret autorice: Meg Stuart, Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula, 6. – 8. lipnja 2024.

• Novi format na hrvatskoj sceni odvio se u Puli od 6. do 8. lipnja u produkciji INK Pula pod umjetničkim vodstvom Matije Ferlina. Manifestacija Portret autorice višednevno je gostovanje Meg Stuart, jedne od najistaknutijih međunarodnih umjetnica suvremenog plesa, izvođačice, koreografkinje, edukatorice, autorice interdisciplinarnih radova i brojnih projekata. Unutar gostovanja Meg Stuart predstavila se publici raznim formama na nekoliko lokacija: masterclassom Knowing and Not Knowing u Malom rimskom kazalištu, recentnim video radovima u Kinu Vali, izvedbom predstave All the Way Around u pulskom INK-u, a na programu su bila i dva razgovorna susreta s umjetnicom, prvi komornog karaktera pod nazivom People in the Room koji je vodio Matija Ferlin u Knjižari & klubu Giardini, a drugi razgovor u sklopu programa Tribina, na kojoj je sudjelovao cijeli tim predstave All the Way Around, a koji je moderirala autorica ovih redaka.
  
  Svoju karijeru Meg Stuart započinje u Sjedinjenim Državama, a na europskoj je sceni aktivna od ranih 1990-ih kada na belgijskom Klapstuk festivalu predstavlja svoj danas amblematski solo Disfigure Study u kojem uspostavlja interes za tijelo kao razobličeni proces u stalnom pomaku. Ubrzo osniva skupinu Damaged Goods, kroz koju i danas ostvaruje brojne koreografske, improvizacijske, interdisciplinarne i društvene projekte.
  
  Osim pitanja fragmentacije i rekonstrukcije tijela, i plesa kao eksperimentalnog, suradničkog, somato – energetsko – emotivnog iskustva, tema kojima kontinuirano smješta suvremeni ples u sam vrh kulturno-teorijske diskusije, pitanja su što znači biti ljudskim bićem danas, koji su novi odnosi potrebni za zamišljaj budućnosti, što su oblici senzualnosti i nježnosti u srazu s prirodnim elementima, kakva je arheologija svakodnevice sazdana od svakodnevnog i nepojmljivog, kolektivnog i individualnog.
  
  Predstava All the Way Around nastaje suradnjom Meg Stuart i renomiranog basista Douga Weissa, kao neuobičajena forma plesnog jazz koncerta, u kojem im se pridružuje klaviristica i izvođačica mlađe generacije Mariana Carvalho.
  
  Inicijacija ovog rada započinje 2020., kada Doug Weiss poziva Meg Stuart da mu se pridruži na koncertu u berlinskom kulturnom salonu Framed. Ta eksperimentalna suradnja, kao komorni događaj za mali broj publike u intimnom galerijskom postavu za vrijeme pandemije prenošena online, razvila se u predstavu, odnosno scenski razrađenu verziju istog događanja, koja zadržava spontanost izvornog događaja, ali proizvodi i više.
  
  Format „plesnog koncerta“ ima razne povijesne i društvene konotacije, i nudi konceptualne filtere kroz koje se sama predstava može gledati, držeći percepcijski sklop publike stalno aktivnim, a ne namećući niti jednu perspektivu. „Plesni koncert“ ili „Koncertni ples“ priziva pionirsko doba plesnog modernizam kao prepoznatljiva prezentacijska forma prije nego li je ples postao izvedbena disciplina koja autonomno postavlja svoj okvir, bilo kao plesno kazalište, ili radikalnije, kao inovativna izvedbena ne nužno scenska forma, autorskog često interdisciplinarnog koreografskog rada. Također priziva i stalno trenje odnosna glazbe i plesa, koje je nepresušni izvor propitivanja ne samo estetskog nego i ontološkog statusa plesa.
  
  All the Way Around organiziran je nizom scena vezanih za glazbene teme koji izvode Weiss i Mariana Carvalho, a plesačica ulazi na centralno mjesto pjevačke dive koja umjesto vokalne izvedbe komunikaciju s publikom ispunjava plesom. U svojoj poetici razrađenoj na neumornoj dugogodišnjoj posvećenosti praksi Meg Stuart je „akumulirala nepregledan, misteriozan i ponekad čudovišni rezervoar plesnih memorija tijekom umjetničke karijere. I na to treba dodati utjecaj trauma, veselja i straha, osjećaja ushita i deprivacija, koji se prenose generacijama na staničnoj razini“ (iz najave ove predstave na festivalu Impulstanz 2023), a upravo je intimna tjelesna memorija početna točka za građu ove predstave, koja time dobiva osobnu, emocionalnu i ponešto nostalgičnu notu.
  
  Stuart i Weiss igraju se idejom na koji se način mogu susresti dva izvedbena medija, dva različita formata bivanja pred publikom – jazz koncert u svojoj jednostavnoj prezentacijskoj formi i suvremeni improvizacijski plesni stil kao specifična, višeslojna izvedbena forma kojoj je u samoj srži kritički dijalog s umjetničkim konvencijama. Rezultat je izvedba u formi koncerta koja je koncert sam, ali i performativni eksperiment.
  
  U početnoj sceni, u kojoj nas dočekuje smirena, polumračna pozornica s velikim klavirom i basom koji čekaju svoje glazbenike, prvi ulazi Doug Weiss postavljajući atmosferu polaganom i toplom glazbenom temom, ubrzo mu se pridružuje plesačica u uspostavljanju zajedničkih tekstura, ritmova i oblika. Ponekad je suglasje zvuka i pokreta jasno, ponekad unutarnji somatski proces kretanja odvodi plesačicu u neke druge, nama nepronične razine iz kojih se ples manifestira. Iz njihove izvedbe vidljiva je duboka povezanost, a kompleksnost izvedbe Meg Stuart ne nalazi se u virtuozitetu zahtjevnih kinetičkih sklopova, nego u dubokoj uronjenosti i povjerenju u praksu koju svakom novom izvedbom afirmira.
  
  Uskoro na scenu ulazi i Mariana Carvalho, a plesačica ulazi u igru s njom oko klavira izvlačeći duge strune, motiv koji ponavlja i s basom. Time je višestruka performativnost instrumenata također aktivirana pa osim svoje primarne funkcije oni postaju i živa tijela, objekti – subjekti koji imaju višestruke modalitete i ranjivost postojanja.
  
  Istom lakoćom kojom ulazi u plesnu izvedbu Meg Stuart, kao što se i očekuje od pjevačice-solistice, uzima mikrofon i obraća se publici predstavljajući izvođače. Tako All the Way Around od naziva predstave postaje i ime ovog benda. Forma koncerta s nizom glazbenih brojeva između kojih se plješće i razgovara s publikom vrlo se brzo uspostavlja kao praktičan način izlaganja plesa u kratkim trajanjima, poput niza plesnih minijatura ili etida, što plesačici daje mogućnost da izravno ulazi u samu srž određene plesne propozicije, i prikaže ogroman raspon svoje prakse.
  
  U drugom dijelu predstave, očekivano, plesačica izlazi predajući u potpunosti scenu glazbenicima, koji izlaze iz uobičajenog odnosa s instrumentima u neku pomaknutu situaciju kontaktne improvizacije s tijelima instrumenata. Tako će primjerice Doug Weiss leći na pod sa svojim basom, obgrliti ga, izokrenuti ga, tražiti izvrnute načine proizvodnje zvuka. U završnici Meg Stuart se vraća u ljubičastom kostimu, dodajući malu dozu teatralnosti i showa, kako bi u novoj sceni, u kojoj se diže energetski i ritmički naboj krenuli prema završetku.
  
  Izvedba odiše povezanošću izvođača, jednostavnošću pristupa konceptu koji dotiče brojne čvorove oko odnosa plesa, glazbe, teatralnosti, improvizacije, skora i tjelesnosti, ali ih ne tematizira, ne zaustavlja se na njima, nego ih koristi kao okruženje za ovu elegantnu, toplu, duhovitu i finu izvedbu, u kojoj smo se svi osjećali intimno uključeni.
  
  Meg Stuart jedna je od najutjecajnijih i najpopularnijih figura suvremenoplesne međunarodne scene u posljednjih dvadesetak godina, tako da je cijeli ovaj događaj važan za hrvatsku scenu koja dugo nije vidjela ovu autoricu na domaćim festivalima.
  Sam format manifestacije, u kojem se ne prikazuje jedno djelo nego je dulji susret u kome publika, bilo profesionalna putem masterclassa, bilo šira zainteresirana javnost, može upoznati širi spektar radova i doživjeti umjetnicu osobno, čini mi se zaista važan, jer na dublji način prodire u širi kontekst, održava tijek konverzacije na interdisciplinarnoj ravni, odnosno uspješno nudi model dovođenja umjetničkog rada do publike mimo uobičajenog helikopterskog modela gostovanja u kome umjetnički tim odigra predstavu bez mogućnosti dulje komunikacije s kontekstom u kome gostuje.
  
  © Iva Nerina Sibila, PLESNA SCENA.hr, 24. srpnja 2024.
  
  All the Way Around
  koncept Meg Stuart i Doug Weiss
  koreografija i izvedba Meg Stuart
  glazba Doug Weiss (bas), Mariana Carvalho (klavir)
  dizajn rasvjete Emese Csornai, tehnički koordinator Tom De Langhe, dramaturgija Mor Deme

Piše:

Iva Nerina
Sibila