U ozračju podsjećanja na stotu obljetnicu dolaska Rudolfa Labana i njegove Tanzbühne u Zagreb i tragu koji je ostavio na djelovanje ondašnjih plesnih umjetnica potrebno je podsjetiti da se 2024. godine obilježava i 70. obljetnica utemeljenja Škole suvremenog plesa Ane Maletić (osnovane 1954. godine kao Škola za ritmiku i ples) čime se potvrđuje Labanova trajna prisutnost u Zagrebu i zagrebačkoj, a potom i hrvatskoj, pedagoškoj praksi suvremenog plesa.
Naime, najizravnija konotacija na prisustvo Labana u Hrvatskoj je umjetničko i pedagoško djelovanje Ane Maletić i njezine zagrebačke škole. Zahvaljujući velikom utjecaju Labanovog promišljanja plesa na Magu Magazinović, a posljedično i na Anu Maletić koja je svoj studij nastavila u Labanovoj školi u Parizu, Laban je utkan u tradiciju hrvatske edukacije suvremenog plesa, preciznije, edukacije odgojnog plesa. Iako je još 1983. godine u svojoj knjizi Pokret i ples Ana Maletić naglasila razliku između Labanovog termina „moderni odgojni ples“ i prisutnijeg i očekivanijeg „suvremeni plesni odgoj“, u današnjoj uporabi obje su sintagme zapravo izjednačene.
O bogatom umjetničkom putu i profesionalnim postignućima te o ogromnom trudu koji je Ana Maletić ulagala kako bi uspjela u ostvarenju svoje vizije da se kinestetski, kognitivni i estetski doživljaj glazbe i pokreta učini svakome dostupnim svjedoče tekstovi objavljeni u izuzetno faktografski potkrijepljenoj knjizi Maje Đurinović Razvoj suvremenog plesa: Ana Maletić, životopis (HIPP, 2008.)
Utemeljenjem Škole 1954. godine program Ane Maletić izdignut je na razinu priznatog umjetničkog i pedagoškog programa iz područja ritmike i plesa uz brojne popratne predmete. Tijekom godina Škola je postala paradigmom formalne plesne edukacije u Hrvatskoj i kao takva edukacijski okvir za očuvanje i očitovanje hrvatskog identiteta suvremenog plesnog odgoja koji se sve ove godine prepoznavao upravo u obrazovanju plesnih kadrova širokog, rekli bismo, „Maletićkinog“ profila. Od samih početaka Školu je karakterizirao dinamizam apsorbiranja i kreativnog preoblikovanja Dalcrozeovog i Labanovog učenja putem metodološke razrade Ane Maletić. Stoga je prvobitni naziv škole upućivao na važnost jednako vrijednog tretiranja i međusobnog prožimanja ritmičkog i glazbenog odgoja s jedne strane te Labanovog odgojnog plesa s druge.
Tijekom godina u skladu sa strukturnim promjenama koje je nametao obrazovni sustav, kao i senzibiliziranošću za nove tokove u razvoju plesne umjetnosti, „ritmika i ples“ ili, mogli bismo reći, Dalcroze-Laban-Maletić model prestaju biti isključiva odrednica struke, nego se naročito u srednjoškolskom programu taj koncept produbljuje i razrađuje po predmetima te postaje, ne isključivi, nego sastavni dio nastavnog programa obogaćenog promišljenijim pristupom tijelu, plesnoj tehnici i izvedbi.
Međutim, ono što je zajedničko svim godinama postojanja Škole jest činjenica da je Škola izgradila i zadržala svoj identitet utemeljen na metodičkoj primjeni Labanovog modela odgojnog plesa i Labanovoj analizi pokreta s ciljem osvještavanja svih njegovih sastavnica uključujući pritom proces kreiranja, oblikovanja i izvedbe plesa.
Slijedom uvođenja promjena, kao i nužnošću da se oda počast utemeljiteljici, Škola je promijenila prvobitni naziv Škola za ritmiku i ples i 1999. postala Škola suvremenog plesa Ane Maletić. Dolazi do odvajanja osnovnoškolskog programa plesno ritmičkog odgoja kojim se nastoji sačuvati i provesti vizija Labana i Ane Maletić o potrebi približavanja odgojnog plesa svakom djetetu, od srednjoškolskog čiji se ishodi realiziraju putem dva programa: edukacijskog i izvedbenog.
Još 2008. godine u tekstu The Quest for Preserving and Representing National Identitiy objavljenom u knjizi Dance in a World of Change (ed. Sherry B. Shapiro, Human Kinetics, SAD, 2008.) izrekla sam bojazan hoće li Škola u budućnosti moći sačuvati i zadržati Laban-Maletić model poučavanja odgojnog plesa s nemjerljivom vrijednosti i koristi za polaznike zbog blagotvornog utjecaja kreativne plesne aktivnosti na osobnost polaznika, a istovremeno srednjoškolskog učenika osposobiti za potrebe moderno školovanog plesača, hrabrog, slobodnog i mislećeg stvaraoca i budućeg učitelja osposobljenog u osnovama poučavanja Laban-Maletić programa.
Danas, šesnaest godina od objavljenog teksta i nakon 43 godine poučavanja predmeta struke u Školi sa sigurnošću mogu ustvrditi da Škola u tome još uvijek uspijeva.
© Ivančica Janković, PLESNA SCENA.hr, 11. rujna 2024.
