Plesna scena.hr

Interpretacija oslikane partiture

Krakow Dance Theatre: Treatise, kor. Milan Tomášik u Kazalištu lutaka Zadar

• 
  
  Četvrta po redu zadarska plesna sezona otvorena je 16. rujna na velikoj sceni Kazališta lutaka Zadar izvedbom predstave Treatise Krakow Dance Theatrea i koreografa Milana Tomášika. Riječ je o zahtjevnoj produkciji sufinanciranoj od strane projekta Kreativna Europa, koju je u Zadar, dislociravši je od centra, doveo Hrvatski Institut za pokret i ples u suradnji sa Zadarskim plesnim ansamblom i Kazalištem lutaka Zadra. Nakon premijere u ožujku u Krakowu, zatim izvedbe u Varšavi, upravo je Zadar prva postaja europske turneje koja obuhvaća sedam gradova u šest zemalja. Slovačko-slovenski koreograf i performer Milan Tomášik već je godinama povezan s Hrvatskom i Zadrom. U više je navrata predavao i nastupio u Zagrebu, dok je u Zadru dva puta nastupao na festivalu solo forme Monoplay sa svojim autorskim radovima: Off beat (2015.) i Solo 2016 (2017.). Njegov vrlo studiozan i predan rad prepoznale su struka i publika u cijeloj Europi.
  
  Predstava Treatise nastala je tjelesnom materijalizacijom grafičke partiture engleskog skladatelja i gitarista Corneliusa Cardewa, napisane između 1963. i 1967. Sastoji se od 193 stranice simbola, linija i raznih geometrijskih i apstraktnih oblika bez uputa izvođaču. Cardewova partitura bila je namijenjena glazbenom izvođenju, no njezina bogata i inspirativna vizualna notacija sastavljena od jednostavnih isprekidanih linija, krivulja, točaka i spirala do složenih struktura, postalo je polazište koreografu Milanu Tomášiku za plesnu predstavu Treatise. Interpretacija i transformacija oslikane partiture u jezik pokreta i plesa zadatak je kojeg je koreograf zajedno s plesačima, odabravši neke od stranica, studiozno ostvario kroz predstavu. Ona započinje ulaskom publike u gledalište dok plesači po bijelom baletnom podu lijepe razno znakovlje već spomenutih crtica, trokuta, isprekidanih linija, brojnih kombinacija apstraktnih geometrijskih znakova koji su ih nadahnuli za dalji rad na predstavi. Odjeveni su u bijele košulje i crne hlače. Poslože se licem podu i krenu unazad svi zajedno s povremenim anomalijama u pokretu i ritmu slažući se mehanički i izmjenjujući mjesta. Asocijacija je na video igru Tetris, pa i sam naziv partiture podsjeća na nju.
  
  Jedna osoba u grupi od pet plesača nosi crni kostim koji izgleda kao skica sakoa i tako postaje inicijator i dirigent događanjima na sceni dok taj kostim ne preda nekom drugom. Izmjenjujući vodstvo, izmjenjuje se i broj aktivnih sudionika igre, pa se izmjenjuju sola, trojke, dueti, cijela grupa od pet plesača, ponovno sola... Plesači koji su na čekanju polijegali bi leđima okrenutima publici naslonjeni na lakat promatrajući razvoj jedne od mogućih interpretacija odabrane stranice partiture koja je nastala istraživanjem fizičkog i zvučnog u neprekidanom ispreplitanju i organizaciji vizualnog doživljaja. Autor ne rješava svoje duhovne, osobne ni filozofske aspekte, on samo u suradnji s plesačima istražuje igru koja kroz transformaciju ideje apstraktno izložene crtežima na podu gradi predstavu bezbrojnih mogućnosti. Potpunim angažmanom plesača, njihovom tjelesnom snagom i neforsiranom ekspresivnošću, slika se zaokružuje na profinjeno, decentno djelo iz kojeg gledatelji mogu iščitati brojne asocijacije.
  
  Bezbroj ostvarenih koreografskih i kompozicijskih mogućnosti u virtuoznoj izvedbi poljskih plesača čini predstavu razigranom. Dramaturške pauze dok sudionici koncentrirano lijepe znakovlje, iščekivanje naredne plesne kompozicije, njezin razvoj, vrhunac i kraj, oblikuju finu dinamiku predstave. Paralelna događanja iscrtavanja grafičke partiture na bijeloj podlozi i potom ili istovremeno njihovo oblikovanje plesom i pokretom odaje začudnu sliku povezanosti ideje, vremena i prostora. Precizna i tehnički čista izvedba zahtjevnih koreografskih elemenata suvremene plesne partiture spojila je medij plesa sa začudnim apstraktnim konceptom.
  
  Nakon predstave je kazališni kritičar Mario Županović vodio sadržajan razgovor s koreografom Tomášikom i plesačima iz Krakowa, a u razgovoru je sudjelovala i publika.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 11. listopada 2024.
  
  Treatise
  koreograf Milan Tomášik
  sukreacija i izvedba: Agnieszka Bednarz-Tyran, Pawel  Urbanowicz, Agnieszka Kramarz, Patrycja Marszałek, Yelyzaveta Tereshonok
  asistentica koreografa Agnieszka Bednarz-Tyran, glazba Piotr Peszat, oblikovanje svjetla Michał Wawrzyniak, kostimograf Dominik Więcek, grafički dizajn Weronika Wawryk, koordinacija i produkcija Paweł Łyskawa, Izabela Zawadzka
  Predstave je sufinancirana sredstvima poljskog Ministarstva kulture i nacionalne baštine iz Fonda za promicanje kulture. Partneri premijere su The Center for the Documentation of the Art of Tadeusz Kantor CRICOTEKA iz Krakowa i Studio Theater iz Varšave. Predstava nastaje u okviru programa Beyond Front@: Bridging Periphery, financiranog od strane programa Kreativna Europa (2023-2026). Program organiziraju Krakow Dance Theatre – Krakowski Teatr Tańca (Poljska), Central Europe Dance Theatre – CEDT (Mađarska), Bunker (Slovenija), Hrvatski institut za pokret i ples – HIPP (Hrvatska), Mstudio i Moira Cultural and Youth Association (Rumunjska) te Vitlycke – CPA (Švedska).
  Hrvatski institut za pokret i ples gostovanje plesne predstave Treatise u Hrvatskoj realizirao je u suradnji sa Zadarskim plesnim ansamblom i Kazalištem lutaka Zadar, uz financijsku podršku Ministarstva kulture i medija, Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske, Grada Zagreba, Grada Zadra i Zaklade Kultura nova.
  

Piše:

Sanja
Petrovski