Plesna scena.hr

Ljupki uron u barok

Povodom gostovanja VRUM-a u Zagrebu s predstavama Mirabilia i Life doesn´t frighten me at all Sanje Tropp Frühwald

• 
  
  VRUM Performing Arts Collective je međunarodna umjetnička organizacija koja djeluje na razvoju plesa i kazališta za mlade u Varaždinu i Beču, između i uokolo. Impresivno je kako je ta organizacija narasla od prvih davnih komornih projekata pokretačice i umjetničke ravnateljice Sanje Tropp Frühwald i kako se nižu promišljeni i angažirani programi, s odličnom produkcijom i postprodukcijom. Nedavno je VRUM u Zagrebu predstavio dvije novije predstave: Mirabilia je imala zagrebačku premijeru u ZPC-u 5. rujna, a Life doesn´t frighten me at all je gostovala na sceni Kulturnog centra Travno 27. listopada.
  
  Mirabilia je zaigrani, ljupki uron u bojama marcipana u „čarobni svijet baroka“, kroz pokret, glas, živu glazbu (troje od četvero izvođača svira neki instrument), animaciju i kostim. Čitamo iz najave: „U barokno vrijeme ljudi su voljeli postavljati ormariće znatiželje: prostorije za zbirke, u kojima su čuvali čudesne stvari, neobične eksponate i dragocjenosti, mirabilia”. Predstava je sva satkana od znatiželje, traženja, skrivanja i nalaženja, suptilno, organski i ritmično udružena s glazbom kompozitora kao što su Arcangelo Corelli, Barbara Strozzi i Giovanni Battista Pergolesi. Drži pozornost razvijajući vrlo neobaveznu priču i poveznice između likova, koji su svi eksponati jedne vesele, zvučne zbirke, ali istovremeno i svako za sebe, jedna dragocjena mirabilia koja skriva i otkriva svoje tajne. Predstava je namijenjena djeci od dvije do šest godina, ali i svima ostalima koji se vole igrati; ima pred kraj i nježni interaktivni dio u kojem si izvođači i djeca pažljivo predaju čaroliju, titravi, blistavi swingy thingy.
  
  U obje predstave nastupa i mladi Filip Sever, glumac, lutkar, plesač i glazbenik, izvođač koji se savršeno pronašao u ovom izvedbenom mediju totalnog kazališta za djecu. Filip svira violončelo i pjeva, plesom se počeo baviti još studiju ZKM-a kod Desanke Virant, a u Osijeku je završio preddiplomski studij glume i lutkarstva, te diplomski Glume i Neverbalnog teatra. Sa Sanjom Tropp Frühwald i VRUM-om je prvi put surađivao na predstavi Ljubičasto (2022.). Riječ je o velikoj predstavi razigranoj na temu Romea i Julije (sa sretnim krajem!) koja je na velikoj sceni HNK-a u Varaždinu otvorila 7. Kliker festival. Nakon Ljubičastog, Sanja je pozvala Filipa u Beč na trodnevnu radionicu – audiciju za novi međugeneracijski projekt koji je pripremala u Beču Das Leben macht mir keine Angst (Life doesn't frighten me at all).
  
  Kako smo se više puta čuli pri njegovim povracima iz Beča, zamolila sam ga da s nama podijeli iskustvo rada u VRUM-u, s naglaskom na predstavi Life doesn´t frighten me at all koja je prethodila Mirabiliji, i koju na žalost nisam stigla pogledati.
  
  Filip Sever: „Kada smo krenuli raditi predstavi bilo nas je troje odraslih, profesionalnih izvođača i šestero mladih glazbenika iz bečke glazbene škole Margareten. (Zanimljivo je to sa međugeneracijskim ansamblima, potpuno je drugačija atmosfera na probama.) Polazišna točka za Das Leben mach mir keine Angst bila je istoimena poema američke književnice i aktivistice za građanska prava Maye Angelou. Puno smo razgovarali o tome što nas plaši u životu, školi, na poslu i na temelju istih počeli smo maštati potencijalne scene. Prošli smo kroz male radionice suvremenog plesa i lutkarstva: animacije dijelova tijela i sjena. A kombinacija pokreta, animacije, glazbe i glume je otvorila nove prostore slobode u stvaranju i igri. U taj projekt sam ušao nakon jako iscrpljujuće sezone i nisam se osjećao ni malo kreativno. Međutim, kada sam došao u Beč i bio bombardiran ljepotom grada, sadržajem Impulstanza koji je taman tada započinjao (to je najveći austrijski festival suvremenog plesa koji traje kroz srpanj i kolovoz) i energijom ansambla naše predstave nekako je cijeli taj zamor pao u drugi plan i nisam imao problema s ulaskom u zajedničku igru. Kao i svaki proces i ovaj je imao svoje krize, svi smo imali u nekom trenu blagi pad morala, ono kad u procesu zapnete i ne znate kamo dalje; spletom okolnosti u školi jedan dječak morao je napustiti proces. Moja kriza je bila vezana uz sindrom uljeza. Drugo dvoje izvođača: Gat Goodovitch Pletzer i Bandi Meszerics su kao i Sanja došli s iste plesne akademije (SEAD), a ja s glume i lutkarstva. Htjeli ili ne htjeli, ljudi koji su zajedno studirali imaju neki zajednički način komuniciranja i bolje se razumiju. (I sam sam to iskusio u projektima s kolegama koji su završili osječku Akademiju.) Tako da sam zapravo dugo tražio što ja to specifično mogu ponuditi. Sanja je kao redateljica i koreografkinja zaista kopala sa mnom i poticala me da se ne prestanem igrati. Na kraju smo shvatili kako je moj veliki strah: strah od izloženosti i neuspjeha na sceni, i to se ispostavilo kao izrazito plodno tlo za dalji rad. Na kraju je nastala predstava koja u koreografskom, animacijskom, vizualnom i glazbenom jeziku odiše mladenačkim punkom i progovara o strahu na jedan malo drukčiji način, kroz humor i neke možda mlađe oči.
  
  Po izlasku predstave Life doesn't fighten me at all, Sanja me pitala kakav sam s violončalom. Na što sam joj rekao kako nemam svoje violončelo i da nisam svirao ozbiljan repertoar barem pet godina. Svejedno me pitala bi li im se pridružio u novoj produkciji koja će se baviti barokom i suvremenim plesom. Po povratku u Zagreb sam razmislio i kupio violončelo. Proces je bio intenzivan ali jako plodonosan. Minjeong Geosmin Yang, prekrasna plesačica s berlinskom adresom, i ja odmah smo, još na audiciji kliknuli, i istog se trena izvođački zaljubili jedno u drugog, tako da kada smo krenuli u proces bila to je sama radost igre. Improvizacije su nam trajale beskrajno… To mi je možda najdraži moment kazališta za mladu publiku, ludizam i sloboda koji se s vremena na vrijeme dogode. Drugo prekrasno biće s kojim sam imao privilegiju raditi na ovom projektu je Nika Bauman, glazbena umjetnica koju također zanima izvedbenost iz svih pozicija stvaralačkog procesa. Nika je bila moj glazbeni trener, a kreirala je glazbenu dramaturgiju Mirabilie. I tu je još Zvezdana Novaković, pjevačica i harfistica u našoj predstavi, koja me iz izvedbe u izvedbu iznova fascinira zvukovnim bojama. Mirabiliu jako volim igrati, volim taj angažman na svim izvedbenim poljima, glume, lutkarstva, glazbe, pokreta.“
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 19. studenoga 2024.
  
  Mirabilia
  koncept / režija / koreografija: Sanja Tropp Frühwald
  scena Felix Huber, kostimi Ana Fucijaš, savjetnik za baroknu glazbu Davor Bobić, voditelj projekta Till Frühwald, asistentica produkcije / plesna pedagoginja Sunčica Bandić, vanjsko oko Gat Goodovitch Pletzer
  izvode: Minjeong Geosmin Yang (ples), Filip Sever (violončelo, vokal), Zvezdana Novaković (harfa, vokal, male udaraljke), Nika Bauman (flauta)
  Koprodukcija: Koncertni ured Varaždin, Kliker Festival, Dschungel Wien
  
  Life doesn´t frighten me at all
  režija i koreografija: Sanja Tropp Frühwald
  kompozicija glazbe & glazbeno vodstvo Imre Lichtenberger Bozoki, tekst Barbi Marković, scena Irena Kraljić, kostimi Ana Fucijaš, svjetlo Aleksandar Čavlek, medijacija i edukacija Sunčica Bandić, organizacijski producent Till Frühwald
  izvedba: Salome Bastien, Jaša Frühwald, Gat Goodovitch Pletzer, Isadora Magnusdottir, Bandi Meszerics, Pia Kaçinari Mikula, Filip Sever, Maya Villarreal
  Uz ljubaznu podršku Glazbene škole Margareten

Piše:

Maja
Đurinović