Raznolikost programa devetog izdanja Festivala suvremenog plesa i cirkusa Periskop u organizaciji udruge Prostor plus ogleda se i u izvedbenim prostorima – od klasične scene Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku, do Exportdrva, bivšeg skladišta drva, pa do kultnog Kluba Palach. Festival je obuhvatio ukupno šest predstava suvremenog plesa i cirkusa, dvije edukativne radionice i umjetničku rezidenciju, a završio je partyjem.
Predstava koja je otvorila izvedbeni dio programa je Sons of Sissy Simona Mayera. Mayer se, u temelju i na općenitoj razini, bavi dekonstrukcijom značenja društvenih fenomena. Na specifičnoj razini, on tu široku temu demonstrira na primjeru folklora iz kojeg sam potječe. Mayer i još tri plesača/glazbenika započinju s tradicionalnom austrijskom svirkom, odjeveni u fragmente tradicionalnih austrijskih nošnji (koje nisu nužno usklađene s njihovim rodnim ulogama). Zatim nastavljaju s izvođenjem Schuhplattlera, folklornog plesa iz Gornje Austrije, otkud potječe i sam Mayer (više ovdje). Ipak, oni ovaj ples ne izvode u izvornom obliku, nego ga fragmentiraju na različite načine. Ponekad to znači izvođenje bez glazbe, ponekad gotovo bolno duga repeticija određenih elemenata plesa, a često i preuzimanje suprotnih rodnih uloga. Najdramatičniji način dekonstrukcije izvorne tradicije ogleda se u potpunom razodijevanju izvođača, koji nastavljaju izvoditi svoj fragmentarni folklor sasvim nagi, propitujući i ironizirajući konzervativnu interpretaciju društvenih rituala i tradicionalnog razumijevanja muških rodnih uloga.
Tradicije i folklora dotiče se i Marta Rak u multimedijalnom plesnom performansu naslova Krabuja: The Mirroring Territory. Njena je glavna tema dualnost postojanja, a onda i napetost koja proizlazi iz nje. Suprotstavljenost fizičkog naspram metafizičkog, opipljivog naspram neopipljivog, doslovno naspram apstraktnog, stvarnosti naspram iluzije u izvedbenom se smislu ogleda na mnoge načine. Jedan je od njih korištenje digitalnih projekcija, u kojima su njihovi vizualni i zvučni aspekti često distorzirani, što stvara snažnu usmjerenost na apstraktno, filozofsko i konceptualno. Ta je atmosfera prekinuta dramatičnim ulaskom izvođačice na scenu. Marta Rak ulazi kroz teška metalna vrata, iz kojih dopire jako crveno-narančasto svjetlo, noseći krabuju, glavu životinje s rogovima, koja svakako podsjeća na lokalne dondolaše i zvončare. Ta pojava pak izaziva potpuno suprotnu impresiju, tešku, zemljanu, koja gotovo da se može nanjušiti. Izvođačica i autorica nastavlja evocirati suprotnosti, polaritete u glavama gledatelja, koristeći različite izvedbene alate i medije. U jednom trenutku to zahtijeva njezino skidanje maske, kožnog kaputa, i preuzimanje vrlo neutralnog kostima i iznimno tečnog pokreta. U drugima se koriste digitalne projekcije kao „metafizički suparnik“, ili suprotstavljanje „prizemljenih, fizičkih izraza s eterealnim, simboličkim gestama“. Marta Rak svoju izvedbu završava uz glazbenu podlogu Balanescu Quarteta naziva Life and Death, što svakako predstavlja ultimativnu dualnost naše stvarnosti.
Jedina cirkuska predstava koju sam uspjela uloviti na Periskopu je Zodiac – krug malih životinja. Radi se o trećem nastavku trilogije Horror House Projecta koji se bavi „zastrašujućim pojavama koje se nadvijaju nad cirkusom“. Prije početka izvedbe, publika je podijeljena u četiri skupine, na temelju svojih horoskopskih znakova. Tako su zemljani, zračni, vatreni i vodeni elementi sjedili odvojeno, okružujući bijeli podij. U centru kružne scene, u položaju fetusa je izvođačica (Petra Najman). Posvuda oko nje su žonglerski čunjevi, u raznim bojama, koje drugo dvoje izvođača (Jadranka Žinić Mijatović i Nikola Mijatović Bangavi) sortira upravo po bojama i postavlja ih izvan kruga. U koncentričnim kružnicama, počinju hodati oko fetusa i žonglirati, što se postupno pojačava u smislu kompleksnosti, intenziteta, interakcije i značenja. Asocijacija koja mi se neprestano nametala je bila ona o položaju planeta i drugih nebeskih tijela koji određuju sudbinu tek začetog djeteta. To dijete (Petra Najman) počinje rasti, buditi se, razvijati se, i nastoji se pobuniti protiv predodređenosti i astrološkog determinizma. Međutim, ovdje se u igru umiješa element moći, koji joj, na vrlo fizičkoj razini ne dozvoljava odstupanje od tih datosti. S obzirom na najavu da je „svaka izvedba pomalo drugačija, ovisno o konstelaciji planeta na dane izvedbe“, javlja se zanimljivo pitanje koliko je ovaj pesimistični ishod univerzalan.
© Nermina Mehić, PELSNA SCENA.hr, 15. prosinca 2024.
Periskop Festival: Festival suvremenog plesa i cirkusa
organizator Udruga Prostor Plus
selektorice programa Nika Krajnović, Tihana Naglić, Nives Soldičić, produkcija Tajana Josimović, Nika Krajnović, Tihana Naglić, Nives Soldičić, tehnička podrška: Cyclorama, odnosi s javnošću Sandra Turkalj / ASIRA, fotograf Marin Ćuk Vurnek, dizajn vizuala Lea Jurin / Mixer, web Manufaktura & Castus
pokrovitelji Grad Rijeka, Ministarstvo kulture i medija RH, Primorsko-goranska županija, Austrijski kulturni forum, Fond europskih festivala za perspektivne umjetnike (EFFEA), inicijativa Europska udruga festivala (EFA), Europska Unija (EU), Mreža izvedbenih umjetnosti, Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva, Zaklada Kultura nova, Grad Zagreb
podrška Hrvatski kulturni dom na Sušaku, SU Molekula, Exportdrvo (Grad Rijeka), Palach, Ri Rock, Centri znanja, Clubture-HR, Udruga Domino
Sons of Sissy
umjetnički voditelj, koreograf: Simon Mayer
izvedba, glazba: Simon Mayer, Matteo Haitzmann, Patric Redl, Simon Wehrli
instrumenti Hans Tschiritsch
scenografija i kostimografija Andrea Simeon, oblikovanje svjetla Martin Walitza, oblikovanje svjetla na turneji Sveta Schwin, tehničko vodstvo Jeroen Smith, umjetnički savjet Frans Poelstra, foto Hannes Buchinger
Krabuja: The Mirroring Territory
autorica i izvođačica Marta Rak, dizajn zvuka Andro Manzoni, projekcije: Damjan Šporčić, kostim Manuela Šabanović, foto Damir Kvajo
Zodiac – Krug malih životinja
koncept Nikola Mijatović Bangavi
autori i izvođači: Jadranka Žinić Mijatović, Petra Najman, Nikola Mijatović Bangavi
živa glazba Ivan Svaguša Svagi
oblikovanje svjetla Domagoj Šoić Kuga, audio priviđenje Petra Bokić Pejo, majstor tona za audio priviđenje Ratko Bokić Rale, kostimi Jelena Đanko, astrologinja Maja Tatković Diklić, majstor za tribine Damien Daille Vivi, ilustracija i dizajn Marin Remić, video i foto Josip Bolonić
produkcija Cirkorama 2023.
koprodukcija: Horror House Project trilogija je realizirana u sklopu programa POGONATOR, koji provodi Zagrebački centar za nezavisnu kulturu i mlade – Pogon, a rezidencijalno je podržana i od strane kolektiva ROOM 100 / Pozitivna sila iz Splita
