Plesna scena.hr

Na postmodernim načelima

Antisezona 24 blok 5: Nomad Dance Academy Slovenia, Inside the Outside, kor. Deborah Hay

• 
  
  U sklopu ambicioznog programa ovogodišnje međunarodne koreografske konvencije Nomad Dance Advocacy: Koreografska konvencija – tijela u slobodnom padu, realizirane u suradnji ANTISEZONE i regionalne mreže Nomadske plesne akademije (Nomad Dance Academy), u zagrebačkom MSU-u istoga se dana, 21. studenoga moglo razgledati vrijednu izložbu posvećenu temi arhiviranja plesa i plesnih praksi u regionalnom kontekstu pod nazivom Ples, otpor (ne)rad – kulturni, politički i umjetnički aspekti plesa za vrijeme i nakon Jugoslavije, uz stručno vodstvo autora kao i prisustvovati predstavi, koja se medijalno pozicionira između izvedbe i izložbe tijela. Načela koreografske ikone Deborah Hay, kao i čitava plesna praksa Judson Dance Theater iz čijeg je okrilja ranih 1960-ih Hay potekla, predstavljaju osnovu za razumijevanje postmodernog plesa, utemeljenog na zahtjevima za oslobođenjem od očekivanja i uobičajenih plesnih formi, na introspekciji i na dekonstruiranju formalnih granica plesa sa svrhom slobodnog istraživanja tijela, pokreta i prostora. Bazične poetičke vrijednosti na koje se polaže važnost, poput minimalističke jednostavnosti, ogoljene prisutnosti, svijesti o tijelu kao instrumentu percepcije prostora i vremena, a posebice istaknuta uloga muzejskog prostora u oblikovanju percepcije tijela kao scenografskog elementa, koji se neprestano mijenja, stvarajući osjećaj nestalnosti, fluidnosti i otvorenosti u izvedbi, eklatantno su prisutne i u radu Inside the Outside.
  
  U skladu s nazivom Inside the Outside, temeljni element propitivanja jest granica između izvođača i gledatelja, čime se dovode u pitanje tradicionalne uloge u performansu. U radu plesači ne teže impresionirati publiku, nego stvaraju situacijski splet od niza osobnih, unutarnjih iskustava koja dijele s publikom, bez da mu pridaju impozantni performativni karakter. Koreografija zasnovana na postmodernim načelima problematiziranja re/prezentacijskih aspekata tijela se ne izvodi u uobičajenom, scenskom smislu riječi. Tijela se aktiviraju u spontanom, reaktivnom međusobnom dijalogu i dijalogu s prostorom i pogledom publike. Apstraktni i improvizirani pokreti prenose istraživanja unutarnjih stanja u određenom trenutku, osjećaje, disanje ili jecanje kao reakcije na vanjske podražaje ili unutrašnje impulse. U tome smislu izvedba je bliža svojevrsnoj performativnoj izložbi tijela, u kojoj neverbalni relacijski kontekst ne stremi razrješenju nekih dramaturških postavki, nego se bavi stanjem neizvjesnosti i mogućnostima događanja interpersonalnih konstelacija. Takav pristup otvara novu dimenziju u gledanju plesnih izvedbi, osobito u ustanovi poput muzeja, gdje tijelo postaje most između umjetnosti, performansa i osobnog doživljaja u proširenom, a ne scenskom vremenu.
  
  Gledajući odvijanje kinetičkih konstelacija tog osebujnog izložbenog postava tijela, ogrnutog tišinom ili nizom prirodno proizvedenih zvukova, kojima površine odgovaraju na trenje, a dah na fizički napor, u usporedbi više razlikovnog nego analognog tipa nametnuli su mi se detalji predstave svojedobno organizirane u suradnji s Talijanskim institutom za kulturu u ZPC-u. U setu koji je činio program Microdanze, četiri su koreografije bile postavljene u istom prostoru u sukcesivnom slijedu, ali svaka unutar definiranog isječka prostora, a jedna čak samo na izložbenom postamentu poput žive skulpture, dok je publika prilazila vrlo blizu osobnim kinesferama plesača. I u toj izravnosti, ogoljeloj izloženosti, ipak je formalizirani karakter fantastično discipliniranih i dramatiziranih kretnji izražavao prije svega estetski duh, a pokrenuta bića plesača ostala su na neki način nepoznata zbog fascinantne udaljenosti, koja proizlazi iz iluzornih postavki scenske magije.
  
  S druge strane, gledajući Draganu Alfirević ili Dejana Srhoja ili Jana Rozmana ili druge plesače kako koracima ili rukama ili okretima ili zamasima premjeravaju prostorne gabarite Scene Gorgona, obilazeći njezino središte, izdvajajući se iz mjehurića samoće u kompaktne trenutke bliskih kontakta, gledajući ih kako premještaju jedni druge poput scenskog namještaja, pojavljuju se osjećaji prisutnosti i trajanja u svojoj gravitacijskoj težini. Postaviti sebe na svoje ili nekoga na njegovo mjesto, smjestiti sebe unutra ili izvan određenog društvenog kruga, odjednom svaki od ovih izraza nalazi svoje precizno materijalno predočenje. Zagonetka koju premeću ta izvođačka bića rastvorena na uvid, a ipak zatvorena u sebi, otvara vrata za uvide u različitost antropometrijskih struktura i u ne/usuglasive i nevidljive napetosti koje pilotiraju ljudskim ponašanjem.
  
  © Jasmina Fučkan, PLESAN SCENA.hr, 9. prosinca 2024.
  
  Inside the Outside
  koreografija Deborah Hay
  izvedba: Dragana Alfirević, DISCOllective, Jana Jevtović, Beno Novak, Jan Rozman, Dejan Srhoj
  kostimografija Dajana Ljubičić, oblikovanje svjetla Špela Škulj, producentice Jasmina Založnik i Dragana Alfirević, fotografije Nina Đurđević
  produkcija Nomad Dance Academy Slovenia, 2023.
  koprodukcija Bunker, Kino Šiška, DUM – Društvo umetnikov
  projekt su podržali Mjesna općina Ljubljana – Odjel za kulturu, Ministarstvo kulture RS, Ministarstvo javne uprave RS, DANCE ON PASS ON DREAM ON Kreativna Europa.

Piše:

Jasmina
Fučkan