Iskričave promjene tjelesnih maski
Teatar Cirkus Punkt, Teatar &TD, Zagreb: Pozdravi Pozdravima, autorice Anja Đurinović, Marijana Matoković, Selma Sauerborn, Natalija Manojlović Varga
-
Vrijedi upozoriti da je na sceni Teatra &TD u zadnjem tromjesečju netom minule godine, učinjena dostojanstvena umjetnička gesta odavanja počasti legendarnoj predstavi iz vremena Zuppina &TD-a iz 1974. godine kada je na rujanskim Danima mladog teatra Ivica Boban, profesorica zagrebačke Akademije dramske umjetnosti kao scenaristica i redateljica s trojicom dvadesetogodišnjaka, studenata glume postavila Ionescove Pozdrave. Jezikom brojki, Darko Srića, Mladen Vasary i Željko Vukmirica predstavu su odigrali više od pet stotina puta pred gledateljima cijele tadašnje Jugoslavije te udaljenijih dijelova svijeta poput Latinske Amerike, ukupno u više od stotinu gradova. Na Dubrovačkim ljetnim igrama igrali su i pred autorom predloška, koji ih je uzbuđeno došao pozdraviti na probu, dva sata prije predstave. Mickery teatar u Amsterdamu nudio im je jednogodišnji ugovor, u Meksiku su im nudili da ostanu voditi glumačku školu. „Uspjeh Pozdrava je bio nedostižan. Trajali smo koliko je trebalo i koliko se moglo u danim okolnostima, nezaboravnih sedam ljeta...“, prisjetit će se Vasary prije desetak godina u razgovoru, održanom povodom simpozija posvećenog radu Ivice Boban i osebujnim kreativnim istraživanjima fizičkog teatra u sklopu Kazališne radionice Pozdravi (Kazalište: časopis za kazališnu umjetnost, 67/68, str. 21). U istom tematskom broju tog časopisa zabilježen je i osobni doživljaj Zijaha Sokolovića, jedinstvenim riječima: „Osjetio sam kroz predstavu hiljade i hiljade pitanja kao da sam enciklopedija.“ (str. 25).
Od 1973. do 1982. s Kazališnom radionicom Pozdravi Ivica Boban je razvijala u generacijama svojih studenata specifičan i tada revolucionarni, tjelesni pristup stvaranju dramskog sadržaja, objedinjujući tehnike improvizacije, klaunerije i konceptualnog uličnog kazališta. S odmakom od pola stoljeća, glumice Anja Đurinović, Marijana Matoković, Selma Sauerborn u suradnji s Natalijom Manojlović Vargom, redateljicom i koreografkinjom ovdje u ulozi prijateljskog „vanjskog oka“, vraćaju na scenu izvedbu, danas mlađim generacijama dostupnu tek u prilagođenom formatu TV prezentacije (Tomislav Radić za HRT), čiji je izvorni materijal, prema najavi kazališnog kritičara Želimira Ciglara: „vitalna poruka i vizualna eksplozija veselja i zabave... 50 minuta čiste igre“.
Ženska iteracija zanimljiva je već i načelno, ne samo stoga što kroz Ionescove riječi (naglasimo riječi u službi abecedne slagalice) oživljava sjećanje na energične i uzbudljive izvedbene likove Darka Sriće (1951.-1999.), Mladena Vasaryja (1954.-2022.) i Željka Vukmirice, nego i stoga što svoj kreativni zadatak pronalazi u spajanju povijesnog smisla s aktualnim iskustvom. Živopisno i šarmantno progovara o važnosti memorijskog arhiviranja kazališnog naslijeđa, ugrađujući proces vrednovanja i očuvanja tuđeg (u duhu kazališne žalosne izvjesnosti, minulog) rada u vlastiti stvaralački čin.
Ionescov predložak od tri stranice, scenski funkcionira poput jezičnog automata koji abecednim redoslijedom nasumično izbacuje somnambulne formulacije kao potencijal mogućih odgovora na automatsko pitanje kako si?, pridajući time jeziku svojstvo labavog okvira situacije susreta – ovlašnog, slučajnog, dubokog, namjernog, jedinstvenog i nezaboravnog jednako kao i promašenog, nepotrebnog pa i izbjegavajućega. Dramskom potencijalu autorice prilaze uz objašnjenje:„...Previše pozdrava nam je skliznulo kroz prste, previše ih nije stiglo na pravu adresu, previše ih se dogodilo u krivo vrijeme, previše ih nije stiglo na vrijeme…I zato smo se našle danas ovdje.“ I ova izvedba posredstvom teksta uvodi u izražajnost pokreta i neverbalnog iskaza, pršti od klaunovskih, iskričavih promjena tjelesnih maski i akrobatskih elemenata, uskače iz susreta u susret u kojemu se povezuju sadašnjost i prošlost i razlaže partitura ljudskih karaktera.
Zahvaljujući iznimnoj izvođačkoj gipkosti sve tri glumice entuzijastično utjelovljuju posve različite mentalitete i temperamente, a smjene raznih likova prate duhoviti dijalozi i sjajne gestualne minijaturne studije ljudske prirode, poput upečatljivo ostvarenog lika domara Teatra &TD-a u interpretaciji Anje Đurinović, odrješite službenice državnog ureda Selme Sauerborn ili lirski dirljivih interpretacija Marijane Matoković. Iz jedne transformacije u drugu izmjenjuju se igrični iskazi nježnosti i grubosti, a u kontekst igre vrtoglavo su uvučeni i djelići suvremenog životnog konteksta i kazališnog rada. Susreću se administrativne procedure i birokratski mentalitet sa svakodnevnom nevoljkošću i površnom zainteresiranošću kazališne publike. Ispod životnih elemenata kreiranih likova kao potka proviruju reminiscencije na izvođače izvorne glumačke postava, praćene uprizorenjima različitih sjećanja i osobnih svjedočanstava tadašnje publike. Otpor prema zaboravu upisan u autorski dispozitiv tematiziranjem Pozdrava i provodnim motivom obljetničke proslave, prikazan je, pored neizbježnih naznaka smrti, kao afirmacija života, afirmacija žive recepcije, jednako i živog sudjelovanja u kreativnom nasljeđu glumačke vrste, ona nepredvidive vrste života koja pred tuđim očima nastaje i mijenja oblik, vječno zelen „zelen, kao zelena trava“ u čemu ustrajava trojac Srića, Vasary i Vukmirica, pjevajući song Drage Mlinarca u predstavi Pozdravi.
© Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 31. siječnja 2025.
Pozdravi Pozdravima
autorski projekt Anje Đurinović, Marijane Matoković, Selme Sauerborn i Natalije Manojlović Varga (po motivima Pozdrava Eugenea Ionesca i Kazališne radionice Pozdravi)
izvode: Anja Đurinović, Marijana Matoković, Selma Sauerborn
glazba Šimun Matišić, kostimografija Tea Bašić Erceg, dizajn plakata Martin Zalar, trailer Marko Delić
produkcija Teatar CIRKUS Punkt, Teatar &TD
Piše:
Jasmina Fučkan