U Budimpešti je 29. studenoga 2024. u organizaciji Mađarskog plesnog sveučilišta održana prva međunarodna Konferencija o povezivanju plesa i tehnologije iz znanstvene perspektive. Tijekom cijelog dana održano je plenarno predavanje i pet sesija po tri prezentacije koje su obuhvatile široko područje istraživanja i primjene te dvije radionice i plesna predstava Soundpainting with the body koju su izveli studenti završne godine Sveučilišta.
U uvodnom predavanju ravnatelj Kuće mađarske baštine (zapravo vrste etnološkog instituta) Miklós Both predstavio je svoje impresivne projekte arhiviranja, koji su njemu i njegovim kolegama omogućili stvaranje digitalnih baza podataka za istraživanje i obrazovanje, razlažući narodnu glazbu, ključnu za folklorni ples, na instrumente i glazbene dijelove. Svi plesni motivi obrađeni su i zapisani labanotacijskim zapisom i mogu se gledati iz raznih kutova i u raznim brzinama. Uz pomoć europskih projekata obrađeni su sati i sati materijala u više nivoa te je time stvorena baza za dalja akademska proučavanja sakupljenog etnografskog materijala te premošten jaz između terenskih istraživanja i akademskog istraživanja.
Prva sesija se nadovezala na uvodno predavanje nudeći dalje pojašnjenje u vidu strukturalne analize i animacije folklornih motiva te uporabe računala na području plesne notacije, posebno u vezi s labanotacijom. Dr János Fügedi objasnio je značaj labanotacije te da iako je razvijeno nekoliko aplikacija za uređivanje, malo ih je dosegnulo profesionalnu razinu koja zadovoljava potrebe objavljivanja. Program LabanGraph može pretraživati i zamijeniti pojedinačne notne simbole za brze ispravke plesnih partitura, ali se može koristiti i za traženje grupa simbola, što može biti uvod u računalnu strukturnu analizu plesa. Uvid u bogatu riznicu digitalizirane folklorne baštine i mogućnosti njene primjene na edukativne, socijalne i istraživačke procese, dala je Júlia Redö. Snagu metapodataka koji razmjenjuju detaljne specifikacije i opise snimaka, fotografije kretanja te osoba na njima a mogu se pretraživati neovisno u kojem su digitalnom sistemu objasnio je Csilag Pál upoznajući nas s izazovom obnavljanja, digitaliziranja te arhiviranja gotovo uništene, ali oživljene foto arhive 75 godina starog Mađarskog sveučilišta za ples na što je potrošio gotovo cijeli radni vijek ali i povezao osobe na njima.
U drugom sklopu predavanja publika je od dvojice bivših studenata mađarskog plesnog sveučilišta, Milana Madara i Istvána Zsigovicsa, imala priliku čuti što se može naučiti iz globalne baletne baze podataka za baletne škole ili baletne kompanije te kako se softver za digitalnu anatomiju može koristiti u učinkovitoj plesnoj edukaciji. Analitičkim metodama posuđenim iz poslovnog okruženja je razotkrio ključne čimbenike koji utječu na izbor neke plesne akademije, upozorivši da škole biraju prvenstveno roditelji a tek onda djeca, te otkrio koji su važni potezi u kreiranju marketinški propulzivnih web stranica za plesne škole i akademije. U slijedećem predavanju Vipavinee Artpradid i Hetty Blades pokrenule su pitanje intelektualnog vlasništva u kontekstu online dijeljenja plesnih snimaka na primjeru hip hop umjetnika i usporedile kako su donijeli odluke koliko će se odreći prava u zamjenu za popularnost i širi krug gledatelja. Marisa Joana Berg raspravljala je o stvaranju kolektivnog znanja u virtualnim zajednicama, koncentrirajući se prvenstveno na Instagram objave plesačica koje su nedavno postale majke i kako se nose s problemima vezanim uz to ali i komentarima ljudi na objave.
U pauzama su studenti sa sveučilišta poveli u obilazak kampusa, a bilo je i puno prilika za umrežavanje i isprobavanje VR slušalica za ples. U međuvremenu su se na projektorima u predvorju pogledati video izbor o odnosu plesa i digitalizacije.
Nakon trećeg sklopa predavanja o arhiviranju plesa, uglavnom koncentriranog na folklornu baštinu uslijedilo je i zanimljivo predstavljanje Lili Rampre i Valerie Wehrens vezano uz Internet stranice TakeMoreCare za refleksiju, razmjenu i povratnu informaciju umjetničkih praksi te razmjenu umjetničkih diskursa. Autorica ovog članka Jasna Čižmek Tarbuk predstavila se svojim koreografijama pokazujući ispreplitanje plesa i digitalne tehnologije dok je Marisa Kempe izvijestila o svom vrlo zanimljivom i novom istraživanju odnosa između estetske percepcije i plesnih formacija na pozornici tragajući za idealnim brojem izvođača na sceni i najboljom formacijom.
Tijekom radionica koje su uslijedile iza predavanja, publika je mogla iskusiti nove tehničke i koreografske mogućnosti scenskog dupliciranja digitalnim alatima pod vodstvom umjetničke voditeljice Stephanie Felber, te isprobati tehnološke alate u plesu izvanrednog profesora Henrika Kovácsa s HDU-a.
Naposljetku su se predstavili i studenti diplomskog studija modnog plesa improvizacijskom izvedbom Soundpainting with Body koju je vodila izvanredna profesorica Gabriella Kézér, a nadahnuta je digitalnom pozadinom vizualizacija apstraktnih notnih znakova kreativnog tehnologa Gábora Pappa. Glazba se temeljila na improviziranoj glazbi Miksa Sámuela Garamija i Ariela Imreija.
Cijela manifestacija je imala vrlo povoljan odjek te se sprema slijedeća u 2026. godini.
© Jasna Čižmek Tarbuk, PLESNA SCENA.he, 31. siječnja 2025.
