Plesna scena.hr

Obavezno korištenje telefona za vrijeme predstave!

UO Omnibus i Premier Stratagème: Screenagers Vol. 2, koncept, režija i tekst Giuseppe Chico & Barbara Matijević, Istarsko narodno kazalište – Gradsko kazalište Pula, 21. siječnja 2025.

• 
  
  Istarsko narodno kazalište je pod umjetničkim vodstvom Matije Ferlina, unutar redovite i promišljeno odabrane prezentacije suvremene domaće plesne i izvedbene scene 21. siječnja ugostio poznati, međunarodni i međunarodno uspješni umjetnički par koji čine Barbara Matijević i Giuseppe Chico. Od njihove sjajne trilogije Teorija performansa budućnosti ili Jedini način spasa od masakra jest taj da mu postanemo autori? započete 2008. predstavom I am 1984. i nastavljene s Tracks (2009) i Forecasting (2011) oni angažirano preispituju nove forme kazališne, izvedbene umjetnosti u odnosu na percepciju zbilje koja se stalno mijenja pod utjecajem novih tehnologija, virtualne stvarnosti i umjetne inteligencije. Otvoreni spram realnosti novih medija (ma koliko to bio dinamičan pojam) i u nastojanju njihova razumijevanja i pripitomljavanja, razvili su prepoznatljivu, uigranu kazališnu formu izvedbenog predavanja  u kojem Barbara Matijević, izložena kao suverena izlagačica teme, posreduje istraživački proces i otkrića, odnosno rezultate tih istraživanja. U toj svojoj znanstveno-umjetničkoj poziciji ona je kao objektivno distancirana, ali zapravo sve realne informacije u njezinoj umjetničkoj interpretaciji duhovito omekšavaju i tope krutu znanstvenu jednostranost.
  
  Ako se prisjetimo Barbara Matijević (kao uredna, fina profesorica u crvenim cipelicama) u svojem izlaganju o 1984. spominje i kako šestogodišnja B.M. pokušava ući u televizor, i kako se susreće se prvom računalnom igricom PC-Man. Čini se da je umjetnica i dalje radi na tom ulasku, fascinirana medijem koji arhetipski ljudski poriv i čežnju za otkrivanjem paralelnih, začudnih, onkraj svjetova, Alisin „prolaz kroz ogledalo“ i Teslino izmještanje tijela kroz prostor, čini opipljivim, i na neki način ostvarivim. Oblikovanje vlastitih avatara i prijelaz na prošireno bivanje homo ludens sada kao da ostvaruje putem umnog mišića i osobnog, malog tehničkog pomagala, u ovom slučaju pametnog telefona koji poput putoključa vodi u nove uzbudljive prostore osobne i istovremeno zajedničke igre. Pritom se naravno otvaraju i kriju i nove zamke.
  
  Matijević i Chico su i u ovoj predstavi sačuvali svoj kod scenske izvedbe i tu neku dječju radoznalost, humor i radost igre, pri čemu se vrlo suptilno provlači dubinska zapitanost i zabrinutost za ljudsko biće, krhko, usamljeno i ugroženo na vjetrometini suvremene stvarnosti. (Tako jednostavno simbolično prikazane u video igri Super Mario – koju zajedno igra i gubi cijelo gledalište, jer mali živahni brkati junak usprkos svim naporima tipkanja u gledalištu, uvijek pada u rupu, i tako redom dok ne izgubi sve živote.)
  
  Barbara nosi iznimnu lakoću komunikacije, scenski šarm i istinitu prisnost, koja je uz izvođačku zrelost samo dobila na toplini i neposrednosti. U Screenagers Vol. 2 je ležernoj odjeći i tenisicama, nema crvene cipelice ali ima scenični i zamamni crveni keytar (instrument koji je kombinacija klavijature i gitare s remenom preko ramena), što znači da se može odložen na plohu stola svirati kao mali sintesajzer, ali i nositi i svirati onako rokerski, kao gitaru. Pritom ona i pjeva, slažući pjesmice iz tipičnih, a zapravo, tijekom izvedbe postaje jasno, tako dirljivih pitanja koja se postavljaju Googleu, ili rečenica koje joj publika upravo šalje preko mobitela, a tehnologija ih čini vidljivim na velikom platnu. Mogućnost interakcije (i obavezno korištenje telefona za vrijeme predstave!) potiče angažman i veselje publike (anonimnih pošiljatelja svih uzrasta), jer su upravo, istovremeno tajno i javno, objelodanili svoju misao, „poruku svijetu“.
  
  Screenagers Vol. 2 najavljen kao „refleksivni, DIY mjuzikl“ koji „razmatra posljedice naše kaotične uronjenosti u online sadržaje, na našu psihu, našu kolektivnu imaginaciju i osobne emocije“ izvrstan je višeslojni rad koji i zabavlja i dira, ne docira, a opet, onako usput, prokazuje tjeskobe i sluti praznine digitalnog doba koje živimo.

   © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 31. siječnja 2025.
  
  Screenagers Vol. 2
  koncept, režija i tekst Giuseppe Chico, Barbara Matijević
  izvedba: Barbara Matijević
  glazba Nenad Kovačić, tehničko vodstvo Viktor Krasnić, oblikovanje svjetla Marino Frankola, voditelj svjetla Saša Fistrić, animacija Martina Livović i Giuseppe Chico (& video), koncept i razvoj digitalne aplikacije Pierre-Erick Lefebvre, programiranje: Dubravka Špoljarić, produkcija i distribucija Silvija Stipanov, administracija Lucas Pascaud
  produkcija Umjetnička organizacija OMNIBUS (HR) & Premier Stratagème (FR)
  koprodukcija Théâtre de Choisy-le-Roi, scène conventionnée art et création pour la diversité linguistique
  partneri Ganz nova kultura promjene, Muzej suvremene umjetnosti Zagreb, Zagrebački plesni centar, Centar KNAP – Kazalište KNAP
  podrška Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Zagreb te europski program kulturne mobilnosti i-Portunus Houses. Premier Stratagème dobiva strukturnu podršku DRAC Ile-de-France.
  Gostovanje u Istarskom narodnom kazalištu Gradskom kazalištu Pula realizira se uz potporu Francuskog instituta u Parizu (Institut français Paris).
  

Piše:

Maja
Đurinović