U dvorani F22 Akademije dramske umjetnosti prva godina prijediplomskog studija suvremenog plesa izvela je 24. siječnja 2025. predstavu Close (Blizu) Charlieja Brittaina kao ispit iz kolegija Izvedbena radionica 1. Osim što već niz godina gostuje kao predavač na zagrebačkoj Akademiji održavajući radionice za studente i plesne pedagoge, Charlie Brittain se predstavio kao plesač i koreograf kroz suradnju s Milanom Tomášikom u predstavi Indefinite Friquency (više ovdje) koju je zagrebačka publika imala vidjeti u Zagrebačkom plesnom centru prije četiri godine kao i kroz njihovu suradnju na prošlogodišnjoj predstavi Arms that Newer Knew Me (više ovdje) izvedenoj u okviru 41. Tjedna suvremenog plesa. Kako bi biografija ovog izvanrednog plesača, plesnog pedagoga i koreografa koja uz to uključuje i edukaciju kliničkog sportskog terapeuta, specijalista biomehanike te niz drugih visokoškolskih kvalifikacija zauzela gotovo cijelu stranicu ovog članka, prepuštamo čitateljima da sami potraže njegovu biografiju koja se može naći na njegovoj mrežnoj stranici kao i onima mnogih prestižnih britanskih plesnih kompanija.
Sasvim je razumljivo da je kroz rad s tako renomiranim stručnjakom nastao i sasvim izvanredan rad, tim više što je ovogodišnji sastav studenata prve godine koji je sudjelovao u izvedbi (šest studenata izvedbenog i tri studenta pedagoškog odjela) pokazao zavidnu profesionalnu razinu i jedinstvo.
Kao dramaturška osnova koreografije poslužio je dio poglavlja Close iz knjige Consolations: The Solace, Nourishment and Underlying Meaning Of Everyday Words britanskog pjesnika Davida Whytea u kojem on o svakoj od izabranih riječi donosi svoja filozofsko-poetska razmišljanja. Blizu sreći, blizu jedni drugima, blizu odlasku, suzama, Bogu, gubitku vjere, blizu nekom završetku, tome da nešto kažemo ili uspjehu pa čak i blizina toga da odustanemo od svega bili su predložak za niz koreografskih slika koje su izmjenjivale pojedinačne solo sekvence ili duete s grupnim scenama u nekoj vrsti koreografskog ronda. Svatko od studenata morao je utjeloviti svoj odgovor na pitanje što za njih znači blizina, prvo kroz sola koja su poslije prerastala u duete i grupne zadatke koristeći novonastali vokabular izvođača.
Predstava započinje vrlo upečatljivim, vrhunski izvedenim solom Jane Malčić čime je odmah visoko postavljena ljestvica izvedbe. Također bih izdvojila i vrlo dirljivi duet Marka Marića i Nine Baburić koji su usprkos svojoj dobi uspjeli odigrati zreli duet koji započinje Markovim solom i razvija od očigledno suzdržanosti do zaigranog laganog pljeska kojim se duhovito završava scena. Predstava se zatim nastavlja nekom vrstom grupnog putovanja po dijagonali koje donosi nekoliko vrlo lijepih koreografskih rješenja u prijelazima da bi nastavila grupnim scenama. Naposljetku predstava završava grupom u kojoj se dominantno vide ruke i glave izvođača dok su tijela zbita u neku vrstu zmijolike kugle. Iako je kraj dobro koreografski osmišljen stekao se dojam da bi predstava mogla još potrajati bez da se umanji napetost i njezina zanimljivost, no i takvo koreografsko rješenje koje je očito bilo uvjetovano vremenskim ograničenjem bilo je dobar izbor.
Ono što je koreograf zaista postigao je da bez obzira na tehničku razliku izvođača to niti u jednom dijelu nije upadalo u oči te je izbor materijala za predstavu i njegova izvedba bila na najboljoj mogućoj razini. Stoga smo te večeri svjedočili pravoj profesionalnoj predstavi koja je oduševila sve prisutne i mogla bi se slobodno izvoditi kao dio repertoara. Vrlo prigušeno svjetlo gotovo jesenskog ugođaja osmislio je Tomislav Božić pojačavši plastičnost plesača igrom svjetla i sjene.
Na žalost vrlo dobar izbor glazbe baroknih i suvremenih autora koju je obradio Miro Manojlović narušila je jedino njezina pretjerana glasnoća koja je gotovo fizički smetala publici.
© Jasna Čižmek Tarbuk, PLESNA SCENA.hr, 28. veljače 2025.
Close
autor i koreograf Charlie Brittain u suradnji s izvođačima
izvode studenti prve godine prijediplomskog studija suvremenog plesa: Mark Marić, Nina Baburić, Noa Pavlinović, Larisa Radanec, Iva Stanisavljević, Tara Breški, Jana Malčić, Iman Kapetanović, Klara Zrilić
dizajn svjetla Tomislav Božić, montaža zvuka Miro Manojlović, dizajn plakata Mark Marić, fotografije Mo Tadić (studentica prve godine preddiplomskog studija snimanja)
mentorica: doc. art. Ana Mrak
