Plesna scena.hr

Kretanje u dugoj ekspoziciji

Kreativni laboratorij suvremenog kazališta KRILA: Sjećanja budućnosti, autorica Ivana Peranić

• 
  
  U riječkom Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku 25. ožujka premijerno je predstavljen autorski projekt Ivane Peranić Sjećanja budućnosti. Ta poetična, meditativna, profinjeno zasanjana, tjelesna i u prvom redu vizualna predstava, rezultat je dvogodišnjeg istraživanja, odnosno umjetničkih susreta koji su se odvijali i razvijali u tri faze. Početkom 2023. Kreativni laboratorij suvremenog kazališta KRILA pozvao je zainteresirane izvođače na audiciju za umjetničko istraživanje pod vodstvom Ivane Peranić i Miloša Tomića (filmskog umjetnika iz Beograda) i pod naslovom Magično kazalište – zrcaLJenja. Poziv je najavio istraživanje odnosa „tijela kao metafore i dubokih psiholoških procesa čovjeka, koristeći koreografsku metodologiju „zrcaljenja”, autentični pokret kao osnovni polazišni stvaralački element te stop trik animaciju, a cilj mu je ekstrahirati koreografski i vizualni materijal koji se bavi temom složenosti i dualnosti ljudske prirode“. U projekt su ušli Martina Hrlić-Rogić, Noah Miculinić, Tena Palijan, Jura Ruža i Martina Terzić. Kako nisam vidjela prezentacije prve dvije faze, a zanimali su me njihovi fokusi i dosezi, tu mi je iz insajderske pozicije uskočila izvođačica i su-stvarateljica predstave Martina Terzić: „Tijekom tri radna bloka, po tri dana, vozili smo paralelni slalom: metoda Zrcaljenja radom u parovima izmjenjivala se s radom Miloša Tomića na stop trik animaciji i stvaranju fotografija kretanjem u dugoj ekspoziciji. Metoda Zrcaljenja u primjeni Ivane Peranić temelji se na refleksivnom obliku komunikacije pokretom između dvije osobe. Dok jedna osoba izlaže svoju propoziciju, druga pažljivo opservira i reagira zrcaljenjem predloženog, jedno na drugo nadograđuje se kroz tri izmjene te druga osoba završava cjelinu.
  
  Tijekom procesa pokazalo se da je stop trik animacija ostala autonomni medij, te je na javnoj prezentaciji prikazana kao uvodni kratki filmski uradak. No, zadatak kretanja za stvaranje fotografija u dugoj ekspoziciji našao je zajednički nazivnik s Ivaninom metodom zrcaljenja. Riječ je o usporenim hodovima koji se izvode u dvoje gdje jedna osoba kontinuirano korača dok druga na određenim punktovima izvodi ispade u bržem tempu u kinesferi svog para, stvarajući amorfnu izmaglicu na fotografiji. Osjetilnost koju smo upisali u tijelo tijekom kretanja u radu s Tomićem, Ivana je postavila kao duete u kombinaciji s radovima zrcaljenja. Proces je također uključivao improvizaciju i istraživanje scenskog potencijala mrežaste tkanine koja je u početku bila korištena kao scenografski element.“ U nastavku umjetničkog istraživanja sabranog scenskog materijala, pripremnoj fazi za konačnu predstavu, Jura Ruža i Martina Terzić su pod vodstvom Ivane Peranić tijekom deset dana kroz procese improvizacije i autorefleksije produbili započetu temu, a „kroz rad sa tkaninom i scenskim svjetlom nastavio se istraživati i razvijati vizualni potencijal predstave“. Treća i završna faza rezultirala je predstavom Sjećanja budućnosti u izvedbi Martine Terzić, Jure Ruže, Martine Hrlić-Rogić i Jorgea Correa Bethencourta.
  
  Scena započinje nekom vrstom magične uvertire, u toploj tami oživljenoj svjetlosnom animacijom. Jedno meko, podatno tijelo (Martina Terzić) diše između dva simetrično postavljena slapa titrave, bojane bjeline; magično, tekuće, amorfno prožimanje boja, svjetla i pokreta i meditativne glazbe Envera Krivca, komprimira vrijeme/prostor u stanje onkraj konkretnog, realnog, uzročno posljedičnog iskustva opažanja.
  
  Nakon te čarolije oblici poprimaju jasnije obrise. Dvije vertikale linije prozračne tkanine se pod svjetlom, projekcijom i animacijom  modificiraju u više ili manje propusne pregrade, koje ipak čine ritam prostora dijeleći ga na segmente ispred i iza, kroz, između, pored… U nizu različitih izvedbenih ulazaka i uparivanja izvođača koji se pretapaju, mimoilaze i nalaze, dominira motiv profilnog koračanja u dvoje; pročišćeno i simbolično, fokusirano u laganom prodiranju i diskretno zaigrano u intervenciji onog koji slijedi, odnosno udvojenog onog koji hoda, kao neki ispad iznutra. Martina Terzić i Jura Ruža dosegnuli su tu posebno profinjeno, dojmljivo suglasje varijacija. Ulasci, odnosno pojavljivanja izvođača su razvedena u pomacima, paralelnim kretanjima i  grupiranju koje proizvodi različite slike i asocijacije.
  
  U tom kontekstu začudna je i izvrnuta scena boksa Jure Ruže, no jednako tajanstvena unutar teme zamagljenog zrcaljenja; u eksplozivnoj kvaliteti pokreta kao trzaja i udara, leđima naspram leđa partnera, tamnog, fatalnog, zakrabuljenog  odraza (Jorge Correa Bethencourt). Također je vrlo zanimljiva scena paralelnih ženskih priča koje razvijaju Martina Hrlić-Rogić i Martina Terzić, svaka unutar svoje kuće, opne tkanine. Dok Martina Hrlić-Rogić svojom karakterističnom ekspresivnošću prelazi u narativno, i bijelu tkaninu prizemljuje u bol, Martina Terzić ostaje u apstraktnoj liniji igre u visokoj vertikali plesa na svili, meko i spretno se poigravajući sa silom težom.
  
  Sjećanja budućnosti opravdala su inicijalni poziv ulaska u „magično kazalište“; nepretenciozna i prigušena u tjelesnoj refleksiji, poeziji osjetljivog, napetog tjelesnog bivanja, trajanja u pokretu i umnažanja u odrazima s individualnim otporima, nesumnjivo u sebi slute i daljnje potencijale razvoja.
  
  © Maja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 16. travnja 2025.
  
  Sjećanja budućnosti
  autorica i koreografkinja Ivana Peranić
  glazba i video Enver Krivac
  animacija Miloš Tomić
  izvođači i su-stvaraoci: Jorge Correa Bethencourt, Martina Hrlić-Rogić, Jura Ruža, Martina Terzić
  tehničar svjetla Davor Popdankovski, fotograf Marin Ćuk Vurnek, dizajn Andrea Kustić, kostimi: iz arhive Plesne grupe Flame i KRILA, producentica Ivana Peranić
  financijska podrška: Grad Rijeka, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Zaklada Kultura nova
  logisitička podrška: HKD na Sušaku i MMSU Rijeka – Kamov rezidencija
  produkcija Kreativni laboratorij suvremenog kazališta KRILA, Rijeka 2025.

Piše:

Maja
Đurinović