Početkom ove godine uhvatila sam Olympiju Marijane Matoković u Centru za kulturu Trešnjevka. (Znamo da predstave nezavisne scene rijetko imaju priliku, odnosno luksuz igranja repriza u Zagrebu.) Olympia je premijerno izvedena u Centru za kulturu Peščenica 6. travnja 2024. a svoj život je nastavila na raznim lokacijama diljem zemlje, jednako uspješna u velikim i malim prostorima, kazališnim, prigodnim, ili vanjskim. Olympia je nakon U mojim snovima, drugi solistički rad klaunese, glumice i lutkarice, istaknute članice Crvenih nosova Marijane Matoković. Oba ova izvrsna, topla, duhovita i komunikativna rada brušena su pod mentorstvom poznatog klauna, glumca i redatelja Ire Seidensteina, a kroz njih se Mara di Clown (umjetničko ime klaunese) potvrdila kao zrela izvođačica koja sa zaraznim veseljem i lakoćom posreduje svoju (naravno: gubitničku) priču, i pritom nenametljivo aktivira publiku, izazivajući i suosjećanje i smijeh.
Klaunesa Olympia strastvena je kućanica kojoj je pospremanje i čišćenje sobe najgore dosadno te uz pomoć svog strastnog entuzijazma i nepokolebljivog sportskog duha bježi u svijet mašte u kojem pospremanje čarapa postaje košarka ili golf, plahta razgrnuta preko metle bazen za plivanje, kuhinjske rukavice postaju rukavice za boks, a vješalica idealna za dizanje utega. Tako ona u svojoj sobi organizira neku vrstu sportskih, Olympijinih igara kad već nema pristup onim Olimpijskim.
Klaunovi su majstori jednostavnosti, sve mora biti precizno i jasno, svaka asocijacija je brza i točna. Predstava se gradi kroz male scenske situacije koje grade cjelinu priče. Te situacije su prepoznatljive i bliske, kao i potreba za ublažavanjem stvarnosti i odmakom od realnosti. Nema tu čarolije tehničkih efekata, nego vješto provedene dosjetke zaigrane mašte: sušilo za rublje je odjednom igralište, kažiprst i srednji prst mali nogometaš čija crvena loptica odbijajući se u visine postaje mjesec… (koji je dalek i nedostižan kao i želje malih nogometaša?). Klaunovi su savršeni gubitnici, pa tako i Oympia naravno ne uspijeva u svom prvotnom cilju/zadatku (pospremanju sobe), ali sa svakim promašajem otvara se prostor beskrajnih mogućnosti (Olimpijskih igara u sobi!).
U klaunovska pravila igre pripada i komunikacija i animacija publike. Klaun je otvoren publici, njoj se obraća i priča, od nje traži razumijevanje, zalaganje i podršku. Publika je uistinu partner, a klaun da bi držao konce predstave mora biti cijelim bićem koncentriran i fokusiran na tog mnogoljudnog partnera. On je spreman za svaku slučajnu ili namjernu upadicu, svaku grešku koristi da bi je odmah ugradio u izvedbu, ali i za onu NE slučajnu – vješto odigranu i isplaniranu komunikaciju s publikom koja, čini mi se nakon iskustva gledanja Olympije, jedva čeka biti uključena. Sklizak je to teren na kojem je izvođačica morala pridobiti ljude (velike i male) da pristanu na njezina pravila igre i da je slijede i tako postaju dijelom predstave. Šeprtljavi, zbunjeni, zatečeni, bez podignutih obrambenih mehanizama, dakle izloženi i bez iznimke nasmijani (ili čak u suzama od smijeha) zbog situacije u kojoj se nalaze i koja je zapravo oslobađajuća. Nema cilja, nema moranja, što bedastiji i nespretniji ispadnemo, to nam je svima zabavnije, i ima gotovo iscjeliteljsku moć u ovom ludo brzom vremenu u kojem je sve postalo natjecanje.
Dirljivo je bilo gledati kako je troje djece iz publike igralo tenisku simultanku s Marijanom, sa zamišljenim reketom i lopticom, i kako su napeto i uživljeno pratili putanju loptice očekujući pravo na svoj jedinstveni uzvratni udarac. (Poznata izvođačka vježba bespredmetne radnje u savršenoj izvedbi!) Zvuči banalno, ali u današnjem svijetu u kojem nam je sve prikazano (pitanje je dana kada će sindrom ekranizma biti potvrđen kao službena dijagnoza) dostupno i doslovno, ova igra mi se čini još dragocjenija za poticanje mašte i očuvanje osnovnih kvaliteta homo ludensa.
Olympijina Olimpijada nije natjecanje nego igra, način nošenja sa stvarnošću koja postaje pitkija, veselija i blagonaklonija ako na nju samo malo iskrenemo pogled.
© Anja Đurinović, PLESNA SCENA.hr, 27. travnja 2025.
Olympia
režija, dramaturgija i izvedba Marijana Matoković
suradnica na projektu Tihana Strmečki, mentor Ira Seidenstein, odabir glazbe Marijana Matoković, ozrada kostima Angela Runje, dizajn plakata Marko Delić
produkcija Teatar CIRKUS Punkt
Predstava je sufinancirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH i Grada Zagreba i uz podršku Centra za kulturu na Peščenici Kazališta KNAP.
