U veljači 2025. hrvatskim čitateljima postao je dostupan prijevod knjige Koreografov priručnik britanskog autora Jonathana Burrowsa. Riječ je o utjecajnom i relevantnom naslovu koji već više od desetljeća kruži europskom plesnom i izvedbenom scenom, nadilazeći uske žanrovske i profesionalne granice. Knjiga nije namijenjena isključivo profesionalnim koreografima ili plesnim umjetnicima, niti se bavi samo žanrom suvremenog plesa. Iako polazi iz tog konteksta, Burrowsova pitanja dotiču teme koje su važne za širi krug stvaratelja, uključujući umjetnike, pedagoge i istraživače te sve one koji djeluju u izvedbenim i kreativnim disciplinama poput kazališta, performansa, glazbe i vizualnih umjetnosti.
Burrows polazi od vlastitog iskustva, koje obuhvaća jukstapoziciju plesanja u Kraljevskom baletu u Londonu i suradnje s eksperimentalnom koreografkinjom Rosemary Butcher i tako otvara pitanja o procesu, suradnji, autorstvu, produkciji, vremenu i odnosu s publikom. Ta su pitanja temeljna za razumijevanje ne samo koreografije, nego i šire kulturne dinamike, a čitateljima se obraća osobnim, nepretencioznim jezikom, pozivajući ih na promišljanje i primjenu u raznim kontekstima. U predgovoru autor ističe kako je knjiga pisana na njegovom materinjem jeziku, te savjetuje čitateljima da, ako naiđu na nejasnoće, nastave čitati vođeni instinktom. Upravo zato hrvatski prijevod Sane Perić omogućuje dublje i neposrednije razumijevanje, pozivajući čitatelje da se u potpunosti posvete promišljanju tema koje se tiču izvedbenih procesa i specifičnosti koreografskog mišljenja.
Koreografov priručnik nastaje kao refleksija umjetničke scene devedesetih godina, s naglaskom na formativne godine plesne škole P.A.R.T.S. u Bruxellesu, koju je osnovala Anne Teresa De Keersmaeker. Priručnik ne pretendira na sveobuhvatan teorijski sustav, nego nudi otvoren, osoban i često duhovit uvid u stvaralački proces kao dijalog s vlastitim iskustvom, ali i kao poticaj za preispitivanje uvriježenih pristupa u plesnoj edukaciji i produkciji. Sama njegova struktura odražava to preispitivanje, rušeći ideju hijerarhije i linearnog napretka, izjednačujući kreativne prakse s tjelesnim treningom u kontekstu umjetničke edukacije i plesne umjetnosti. Kao takva, knjiga predstavlja dragocjen alat kako za pedagoge i studente, tako i za profesionalne umjetnike koji djeluju unutar i izvan koreografskih okvira. Autor u jednom razgovoru ističe da je priručnik nastao iz potrebe da zabilježi specifičan trenutak na plesnoj sceni Bruxellesa, u razdoblju koje su, prema njegovim riječima, obilježile brojne plodne mogućnosti. Tijekom pet godina vodio je bilješke proizašle iz susreta na radionicama s izvanrednim umjetnicima i studentima, koji su zajednički istraživali i oblikovali nove pristupe u koreografiji i izvedbenoj praksi.
U skladu s genezom, Burrowsov Koreografov priručnik strukturiran je kao zbirka kratkih i konciznih poglavlja u kojima se nižu citati, pitanja i opažanja. Za autora, oni ne predstavljaju samo različite poglede na ples, nego i način na koji se ples promišlja i artikulira. Umjesto klasične metodološke strukture, koja bi podrazumijevala sustavno izlaganje teorijskih pojmova, Burrows se oslanja na asocijativno, iskustveno i refleksivno povezivanje tema, čime otvara prostor za slobodno čitanje i osobna tumačenja. Svako poglavlje može stajati samostalno, a istodobno pridonosi osjećaju cjeline i razvoju ideja koje nastaju kroz praksu, prožetu pogreškama i stalnim preispitivanjem. Takva struktura omogućuje da se knjiga čita linearno i u fragmentima, bez gubitka osjećaja kontinuiteta i unutarnje povezanosti.
Kako Burrows ne gradi zatvoren teorijski sustav nego nudi prostor za tumačenje i primjenu kroz čitateljevu praksu, tako je svaki novi čitatelj pozvan unijeti vlastitu kritiku, opažanje i pitanje, čime se priručnik kontinuirano obogaćuje i otvara prema novim interpretacijama. Knjiga se ne završava sa zadnjom stranicom nego se nastavlja kroz čitateljevu praksu i stalno preispitivanje ideja. Autor nas poziva da zaboravimo knjigu upravo u trenutku kada se ideja rađa i nastavlja kroz nas. Taj poziv ne umanjuje njezinu važnost, nego upućuje na način njezine upotrebe kao misaoni alat koji potiče pitanja, raspravu i prostor za dijalog. U konačnici, svatko dolazi s vlastitim iskustvom i susreće se s knjigom na svoj način. Upravo u toj mogućnosti različitih čitanja leži njezina intelektualna i pedagoška vrijednost.
Hrvatsko izdanje knjige objavljeno je u okviru biblioteke ADU, u suizdanju Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu i Sveučilišta u Zadru. Na taj način, knjiga postaje dragocjenim resursom za lokalnu edukaciju, istraživanje i umjetničku praksu. Iako je izvorno izdanje na engleskom jeziku objavio renomirani izdavač Routledge 2010. godine, Burrowsova knjiga od tada bilježi brojna čitanja, interpretacije i primjene unutar različitih izvedbenih praksi. Objavljivanje hrvatskog izdanja dolazi u trenutku kada lokalna plesna i izvedbena scena intenzivno razvija vlastite edukacijske modele, istraživačke procese i autonomne produkcijske okvire. U tom kontekstu knjiga ne nudi gotove odgovore, nego djeluje kao praktičan orijentir i podrška u oblikovanju vlastitih metoda i kriterija. S obzirom na to da plesna umjetnost u Hrvatskoj još uvijek nastoji uspostaviti širi društveni legitimitet i stabilniju institucionalnu podršku, ne samo u obrazovanju, nego i u profesionalnoj i produkcijskoj sferi, priručnik nudi podršku u aktivnom oblikovanju kriterija, testiranju pristupa i promišljanju izvedbenih procesa kroz iskustvo, praksu i dijalog.
Osim toga, knjiga ne samo da pridonosi lokalnoj praksi, nego i svojim prijevodom pozicionira hrvatsku izvedbenu zajednicu unutar šireg europskog i međunarodnog konteksta, u kojem razmjena znanja i metoda postaje ključno sredstvo razvoja. U vremenu kada umjetnici sve više surađuju i umrežavaju se, priručnik djeluje kao konkretan doprinos jačanju resursa domaće koreografske scene.
U jednom od intervjua Burrows citira Briana Enoa koji kaže da nije ključ u genijima, nego u starješinama, misleći pritom na ulogu onih koji omogućuju protok znanja, jačaju odnose i osnažuju prostor. Danas, možda više nego ikad, obrazovni sustavi traže upravo takav princip učenja i djelovanja, temeljen na suradnji, razmjeni i slušanju. Pritom je izazov pronaći ravnotežu između građenja mostova znanja i izbjegavanja površne kompleksnosti. Kod Burrowsa je cilj jasan – jednostavnost, ali ne pojednostavljenje.
I sama sam već godinama korisnica ovog priručnika. Bio je moj iskreni i duhoviti sugovornik na putu koreografskog razvoja. Njegov ležeran ton i nenametljiva didaktičnost bili su mi osvježenje i osnaženje. Čak i neposredno prije objave hrvatskog izdanja, ponovno sam mu se vratila. Pročitala sam nekoliko poglavlja, nasmijala se, dala si prostora da ideja stigne i krenula dalje, u praksu.
U vremenu koje traži brze odgovore i gotove modele, ova knjiga nudi prostor za promišljanje, nesigurnost, humor i slobodu. To je rijetka i dragocjena gesta. Hvala, Jonathan.
© Alexandra Madsen, PLESNA SCENA.hr, 8. svibnja 2025.
KNJIGE
ČASOPISI
PORTRETI
SNIMKE I ONLINE