Plesna scena.hr

Nadopunjujuća kromatika energija

Sabmarine: Reflekt, autori Lara Frgačić i Endi Schrötter

• 
  
  Četiri godine nakon suradnje na prvijencu Individue(t) (2021.), talentirani mladi plesači i koreografi Lara Frgačić i Endi Schrötter vraćaju se istraživanju dinamike plesnog para, razlaganjem fizičkog, energetskog i emocionalnog prostora između dva bića koja aktivno dijele vrijeme i dah. Premijera novog rada Reflekt (10. svibnja 2025. u Tala Ple(j)su), koncipirana kao double bill, sačinjena od snimke predstave iz pandemijske godine koja prethodi premijernoj izvedbi, omogućila je povezivanje promišljanja dvoje umjetnika u rasponu od njihove polazišne točke, prve autorske suradnje do novih razvojnih niti u koncepciji osobnih prostora i solo dionica. Ima u ovom povratku i težnje za „promatranjem tijela kao arhiva, mjesta nakupljenih tragova bliskosti i razdvajanja i fragmenata koji oblikuju ono što nadolazi“, kako sami artikuliraju u najavi programa. Autorski tandem, izgrađen kroz zajedničke suradnje tijekom plesnog školovanja, time daje do znanja da se ovom materijalu iznova vraćaju kako bi otvorili i preispitali nešto što traje, raste i ponovno izranja iz potrebe da se razumije svaki put iznova.
  
  U susretu starijeg i novog izvedbenog materijala do izražaja dolaze razlike, više no sličnosti. Individue(t) već naslovnim isticanjem nepomirljive dvojnosti stopljene u jedinstvo, implicira modus naizmjeničnog preuzimanja dominacije i kontrole, što tijek izvedbe vodi kroz energične eskalacije i ekspresivne izraze tenzija u dinamici odnosa moći, podčinjavanja i predaje. Sirova snimka u dokumentarnoj (raskadriranoj) formi, vjerno je prenijela suštinu izvedbe, ponajprije fokusirane na prijenos psiholoških aspekata u fizičkom izrazu. Forma dueta zahvaćena je kao strukturalna metafora aspekata međusobnosti, svojevrsne zatvorenosti u zajedničkom okviru intime. Koreografija istražuje kvalitete i intenzitete dodirivanja dviju tjelesnosti kroz znakove napetosti i uravnotežene simbioze, putem kontaktnih improvizacija, oslanjanja, izmjene inicijativa koji probijaju iz unutrašnje jezgre čvrstog kontakta ili njegova odjeka.
  
  Sjajno usklađeni plesači, osobnim tjelesnim intenzitetima utjelovljuju kromatske kvalitete odražene u crveno-zelenom komplementarnom kontrastu svojih kostima (Lara crvena, Endi zeleni). Time je istaknuta horizontalna ravnoteža dvaju različitih energija, Larine nježno uzgibane okretnosti, uzemljene supstancijalnosti i Endijeve energične, plamene fleksibilnosti, kao i njihovo dijaloško nadovezivanje od približenih do uvezanih tijela, od stapanja do konflikta, prihvaćanja ili odbacivanja. U novom materijalu izvedenom uživo, cikličnost transformacija održana je u dinamičkoj suštini odnosa no sada opreznije i s više takta. Profinjenije razrađeni i izrađeni kostimi još naglašenije podcrtavaju nadopunjujuću kromatiku njihovih energija, a plesači su sada uronjeni u osluškivanje i odmjeravanje osobnih snaga i potencijala, u međusobna traženja i spajanja, s više usađenosti u ravnotežu pronađenu u vlastitoj samoći.
  
  U novoj koreografiji aktiviran je plan okolnog prostora koji govori o granicama, gubicima i pokušajima približavanja, a tijelima se pristupa sa stajališta njihove molekularne samostalnosti u kojoj se međusobnost više ne podrazumijeva, nego kroz traganja i kruženja prostorima pronalazi. Granice unutrašnjeg i vanjskog se plešu u odnosu na scenografski motiv oktogonalnog polja omeđenog na tlu svjetlosnim rubom, a na početku svatko u svom solo otvaranju polazi s različite pozicije u odnosu na taj epicentar drame. U njegovom središtu Lara iz mraka i apsolutne gravitacijske priljubljenosti za tlo, borbeno započinje svoju artikulaciju vertikaliteta i time oslobođenja. Endi nailazi iz perifernog prostora, izvan epicentra koji ga postupno uvlači u svoju srž i nevidljivim silama oblikuje njegova previranja. Forma dueta je raslojena, a plesači su upućeni u ostvarenje višeglasja s prostorom, raslojenim u paralelizmu različitih stvarnosti. Tijela supostoje u središnjem, silovitom središtu i na periferiji razrijeđene okoline, gostuju u bliskom i stranom prostoru, zalaze u prisutnost i udaljavaju se od nje, ali i u trenucima bez kontakta ostaju povezana i zračno upućena jedno na drugo.
  
  Koreografija se gradi sa stajališta psihološke naracije, iz pristupa tijelu kao subjektu koji osjeća, doživljava, žudi. U koreografiranoj dramaturgiji odnosa, dramatični naboj proizlazi iz jednostavne činjenice što čisti ples nevidljive aspekte odnosa čini vidljivima. Pored snažnih kontaktnih figura, njihov se odnos gradi i pogledom, prijenosom težine, dodirom dlana o tijelo drugoga u prvom dijelu, kao i skalom međusobnih udaljenosti koje prelaze, u drugom dijelu. U tom finom tkanju pokreta briše se i ponovo uspostavlja granica između ostvarenog kontakta i njegova potencijala. Gdje prestaje jedno tijelo, a gdje počinje drugo, kakvo kruženje zbilje potiče taj suživot u pokretu? Može li dvoje zaista postati jedno, a da pritom ne izgube sebe? Ili ono poznato pitanje svih zanesenjaka – što to, poznato ili nepoznato, nastaje u kratkotrajnim trenucima stapanja?
  
  © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 27. svibnja 2025.
  (Tekst se odnosi na izvedbu od 11. svibnja 2025.)
  
  Reflekt
  koreografija i izvedba: Endi Schrötter, Lara Frgačić
  asistentica pokreta Nika Lilek, dramaturgija Marija Androić, glazba Jan Kozumplik, dizajn rasvjete Saša Fistrić, kostimi Tina Spahija, fotografija i dizajn plakata Katarina Hrabar, snimatelj trailera Michel Kubaček, producenti Marin Leo Janković i Sabrina Herak Smoković
  produkcija Sabmarine
  koprodukcija: Platforma HR 2025, Plesni centar TALA

Piše:

Jasmina
Fučkan