Pročišćenost autorskog rukopisa
Irma Omerzo, Kratki program br.3, Trisolistice
-
Tri su solistice: Zrinka Šimičić, Roberta Milevoj i Silvia Marchig. Već prvom slikom, odnosno ležernim nepomičnim pozama u foteljama na kojima čekaju izlaz u ples te jednostavnim, svakodnevnim kostimima s duhovitim pomakom u odabiru cipela, jasno je da je svaki detalj promišljen i da autorica zna kako odabranim minimalnim sredstvima postići maksimalni i neočekivan učinak. Nasuprot plesačicama smješten je violončelist Svebor Szekely koji sviranjem uživo prati plesačice i stvara poetičnu atmosferu s povremenom dozom dramatike.
Plesačice jedna po jedna izvode solo, koji koreografski izlazi iz njihovog tijela i pokreta, te se doima čvrsto strukturiranom i fiksiranom improvizacijom. Zrinka Šimičić kreće iz unutarnjeg pokreta torza i ulazi u prostor apstraktnim pokretom, Roberta Milevoj pleše brzo, skakutavo i eksplozivno, dok romantična Silvia Marchig u dugačkoj crvenoj haljini, nježnim gestama i dubokim iskoracima, kao da priziva Carolyn Carlson. Kada otplešu svoj dio, jednostavno iziđu sa scene. Nema interakcije niti daljnjeg razvoja. A diskretno autorstvo Irme Omerzo vidljivo je u točnom osjećaju za repeticiju i tajming, te svakoj plesačici ostavlja samo ono esencijalno, koje tako precizirano, rezonira i moćno i začudno.
Vrlo zanimljiv je i prijelaz iz prvog dijela predstave u prikazivanje filma. Prijelaz je domišljen kroz polagano spuštanje svijetla nad praznom scenom, koje završava osvjetljavanjem bijelog poda, te polaganog osvjetljavanja bijelog projekcionog platna sa strane scene. Tako iz praznog prostora i tišine autorica dobiva ne samo lijepu sliku, nego i dojmljiv prijelaz iz jednog u drugi medij.
I na kraju – film. Režiju, montažu i postprodukciju potpisuje Goran Rukavina, fotografiju Jasenko Rasol, a koreografiju, naravno, autorica cijelog projekta. U našoj jedva tinjajućoj produkciji plesnih filmova, Tri solistice zasigurno će zauzeti istaknuto mjesto. Film je istovremeno poetičan, izuzetno dinamičan i posebne upečatljive vizualnosti. Neobična istrzana slika (film je snimljen foto, a ne filmskom ili video kamerom), kao i brzi montažni rezovi sele plesačice iz jednog urbanog eksterijera u drugi unutar jednog pokreta, te daje koreografskom materijalu potpuno novu dimenziju.
© Iva Nerina Sibila, KULISA.eu, 25. studenoga 2008.
Piše:
Iva Nerina
Sibila
Sibila