Plesna scena.hr

Autonegacija i autoafirmacija

EnKnap Group, Ljubljana: Cut Out, red. Bojan Jablanovec; Sky, kor. Simon Sandroni, gostovanje u HKK Zadar

• Kada jedna plesna skupina u istoj večeri predstavi dvije koreografije, ostvarene u potpuno različitim medijima i kroz oprečno postavljene strategije i metode izvođenja, onda to možemo označiti izazovnom, nekonvencionalnom praksom koja želi preispitati vlastite izvedbene karakteristike.
  
  Upravo to napravila je slovenska EnKnap Group (osnovana 1995. u Ljubljani pod paskom Iztoka Kovača) izvedbama komada Izrezak / Cut Out te Nebo / Sky na gostovanju u Zadru. Cut Out nastao je prema ideji Bojana Jablanovca (voditelja Via Negative) koji je predstavu i režirao, a pokazao se zanimljivim eksperimentom i izletom plesača u kazališne ili pseudokazališne vode. Naime, svojevrsna autonegacija mogućeg materijala koji bi mogao biti prikazan u kontekstu predstave izvedena je kao individualno poništavanje istog od strane šestoro izvođača (Gyula Cserepes, Luke Dunne, Katja Legin, Lada Petrovski, Ana Štefanec i Kaja Janjić), koji unatoč tome što predstavljaju sebe (a ne glumce) ipak prikazuju sadržaj kojeg su odlučili izrezati/izbaciti iz fiktivnog projekta. Time unatoč redukciji kazališnih okolnosti na direktan odnos izvođač-publika u realnom vremenu, ipak nažočimo kazališnoj predstavi koja ima i sadržaj i strukturu i unaprijed izrežirani tijek.
  
  Individualne kvalitete izvođača u Cut Outu ostvarene su pomicanjem plesača iz očekivanog miljea u neočekivano prezentirane sekvence u kojima se ogleda parodijski i autoironični pogled na ples, kazalište i umjetnost performansa. Ritam takve strukture označen je montažom sekvenci koje uključuju i golotinju pretile izvođačice, kao i interakciju s publikom u obliku poljubaca ili rukovanja. Autonegacija potencijalnog izvedbenog materijala pokazala se zahvalnom metodom koja u isto vrijeme i ruši i gradi, odnosno reducira i potencira kazališne oznake. Koreografija je pokazala i manipulativne odrednice tzv. autoreferencijalnog iskaza/teksta izvođača, jer izvođač ne mora nužno misliti sebe ako nešto izvodi u svoje ime. Iznad svega, plesači su kao glumci pokazali znatnu dozu humora i opuštenosti, što je poprilično olakšalo inače linearnu i potencijalno zamornu matricu izbacivanja. U nekim je trenucima Cut Out podsjetio na kvaziteorijsku izvedbu ili barem na poigravanje s tom i sličnim instancama izvođenja.
  
  S druge strane koreografija Simona Sandronija Sky tipičan je primjer energične i dobro izbalansirane grupne izvedbe suvremenog plesa. Riječ je o ogoljenoj i minimalistički akcentuiranoj izvedbi, naglašenoj monumentalnim ritmom glazbe Luigija Ceccarellija i Gaetana van den Berga. Svjetlosno rješenje, koje ističe sjene na zidovima i sfumato na tijelima plesača, dodatno udara paradoksalno smještanje neba na zemlju, letača u onog koji pada. Efektna izmjena figura ostvarena je kroz suprostavljane grupe izvođača i kroz korištenje poluga/lanaca tijela koje naglašavaju organsku izmjenu kao svojevrsni lajtmotiv cijele izvedbe.
  
  Ako je Cut Out označen autonegacijom i redukcijom, onda je Sky označeno autoafirmacijom grupe i grupnog rada. En Knap Group bez poteškoća može izvesti kvalitetno djelo suvremenog plesa i upustiti se u eksperimentiranje s kazališnom formom i naličjem izvedbe pod palicom promišljenog autora, u ovom slučaju Jablanovca. Na zadovoljstvo gledatelja.
  
   © Mario Županović, KULISA.eu, 16. svibnja 2009.

Piše:

Mario
Županović