Plesna scena.hr

Nedovršena priča o psu

Aerowaves: Perro, autor Daniel Abreu

• Prvi put od 1997. predstave selektirane preko europske mreže Aerowaves mogu se osim u londonskome The Placeu vidjeti i u dvadesetak gradova diljem Europe, uključujući Zagreb i Osijek. Podsjetimo, Aerowaves je europski projekt koji okuplja plesne stručnjake iz trideset zemalja kako bi pratili radove mladih europskih koreografa. U okviru zagrebačkog Aerowaves vikenda, održanog 16. i 17. svibnja u Teatru &TD, prikazane su tri predstave; Throwing Rocks, belgijsko-austrijskog para Franziske Aigner i Gabriela Schenkera, zatim Love Always, Debbie and Susan, islandsko-američkog dua Steinunn Ketilsdottir i Briana Gerkea te Perro Daniela Abreua iz Španjolske. Selektor za Hrvatku i ujedno jedan od suradnika Aerowavesa jest izvođač i redatelj Edvin Liverić.
  
  U predstavi Perro (Pas), izvedenoj drugoga dana Aerowaves vikenda, imali smo prilike vidjeti mimski vrlo ekspresivnog i preciznog te plesački fluidnog i kompaktnog madridskog izvođača i autora Daniela Abreua, u izvedbi pred polupraznim gledalištem polukružne dvorane &TD-a. Radi se o solu od nekoliko dijelova, sa ne uvijek jasno razrađenom namjerom, pri čemu se autor nije potrudio međusobno ih dramaturški jasnije povezati niti neke dijelove koreografski pročistiti, ali među njima ima i zanimljivih trenutaka.
  
  Sam je početak, primjerice, izvrsna mimska minijatura o mnogobrojnim licima modernog čovjeka. Abreu, odjeven poput kakvog yuppieja, u vrlo kratkim intervalima spretno izmjenjuje položaje i izraze lica pa se čini kao da gledamo fotografije listajući dnevne novine, prepune bijesnih, bolesnih, razočaranih, arogantnih, euforičnih ili pohlepnih ljudi. Slijedi postupna transformacija iz ljudskog u lik sve više pokretima nalik animalnom, psećem, pomalo divljem i bijesnom. Abreu na scenu donosi i dva rekvizita, trofejne rogove koje vješa na zid i falički štap, kojeg kasnije koristi u komičnim erotskim scenama. Međutim na kraju ostaju nerazjašnjeni veliki koreografski odlomci, kao i konačna autorska namjera. Ako je pitanje o svođenju čovjeka na nagone, ono ostaje neodgovoreno. Svejedno, Abrau i kao sjajan izvođač, ali i provokativan autor, zasigurno ima potencijala.
  
  Zbog već tradicionalnoga gomilanja zagrebačkih plesnih događanja krajem godine i krajem proljeća te često neusklađena preklapanja premijernih naslova i gostovanja, nisam uspjela pogledati preostala dva naslova s programa, pa stoga o njima ne mogu ni pisati. Dobro je da ima plesnih događanja, ali organizatori bi ipak trebali biti svjesni da domaća ne-festivalska plesna publika nije velika.
  
  © Jelena Mihelčić, KULISA.eu, 25. svibnja 2009.

Piše:

Jelena
Mihelčić