Plesna scena.hr

Ples na filmu i uživo

Intervju: Nela Sisarić, plesna umjetnica

• Nela Sisarić splitska je plesna umjetnica s kojom razgovaramo u povodu Xontakta koji će se drugu godinu zaredom održati u Splitu od 29. rujna do 6. listopada u prostorima Kinoteke Zlatna vrata, Male scene te Doma mladih.
  
  Što je Xontakt i zašto je pokrenut?
  
  Xontakt je svoje prvo izdanje doživio u rujnu 2008. s četiri radionice suvremenog plesa i tri dana projekcija plesnog videa. Suvremena kazališna i plesna scena u Splitu nije u začetku, međutim s nedostatkom prostora za probe i izvedbe za drugačiji oblik izvedbenih umjetnosti, kao što je novo kazalište i suvremeni ples, šira ih publika u Splitu nema prilike dobro upoznati. Nakon dugog izbivanja iz Splita i povratka u rodni grad osmislila sam takvu vrst projekta s kojim bih nastavila surađivati s umjetnicima iz inozemstva poput Simone Bertozzi, Nicole Laudatia ili Barisa Mihcia. Osobno, zaljubljenik sam u sistem i filozofiju sigurnog gibanja Axis Syllabus, plesnih tehnika release i floorwork te kontakt improvizacije i želim širiti te metode kao i način poboljšanja kvalitete života upravo radom na tijelu. Mislim da će s blokom od tri radionice suvremenog plesa za vrijeme Xontakta, u nekoliko dana svatko imati priliku približiti se tom načinu izražavanja.
  
  Xontakt je specifičan po programu Videodance. O čemu se radi?
  
  Plesni video i film kombinira koreografiju, snimanje i montažu te sva tri elementa razmatra kao cjelinu u istraživačkom procesu posebnog jezika u kojemu se ti elementi isprepliću i konačno, kroz filmsku režiju, slože u jedinstveno djelo. Prošle je godine Videodance bio uvršten u program s ciljem edukacije i promoviranja što suvremeni ples zapravo jest, budući da mnogi još uvijek pod tim pojmom podrazumijevaju plesove poput primjerice hip-hopa. Ove godine smo ga uvrstili u program u malo neovisnijem obliku. Nakon istraživanja arhive i programa nekih od međunarodnih festivala plesnog filma, osim videa, u program smo uvrstili i plesne filmove visokih produkcija koji se ne bave toliko estetikom plesnog tijela pred kamerom, nego u fokusu imaju teme iz svakidašnjeg života. Pa tako u ovogodišnjem programu imamo umjetnički film o životu južnoafričke plesačice iz Zimbabwea u režiji Davida Hintona, redatelja koji je režirao za DV8 Pshycal Theatre, zatim film o životu Židova u Poljskoj za vrijeme Drugoga svjetskog rata skupine Kaeja d'Dance ili film o životu radnika u rudniku ugljena podno slovenskoga grada Trbovlja slovenske plesne skupine En Knap. Svi ti plesni filmovi su bez titlova, ali dubokih dijaloga, izražajne drame i proživljenih tema iz svakodnevnice kroz koreografiju plesača kao glavnih aktera.
  
  Kako dolazite do materijala?
  
  Dio materijala dobivamo objavom natječaja za prihvaćanje novih plesnih videa i filmova preko portala i foruma za suvremeni ples i novi film. Primjerci videa koje dobijemo ujedno mogu biti i kategorija umjetničkog videa, budući da se danas tijelom kao medijem bavi širi krug umjetnika. Iz tog razloga nismo htjeli da projekt na taj način izgubi koncept, nego smo usmjerili programski sadržaj samo na umjetnike čiji je rad usko vezan za suvremenu plesnu scenu. Dosta filmova do kojih sam došla, uistinu me oduševilo koreografijom, umijećem plesača, umjetničkom fotografijom ili filmskom režijom pa sam odlučila izravno kontaktirati njihove redatelje i koreografe. U tome mi je dosta pomogla mreža festivala plesnih filmova Media and Dance Network koja okuplja kustose, umjetničke voditelje festivala plesnih filmova iz cijelog svijeta.
  
  Hoće li Xontakt postati festival plesnog filma?
  
  Xontakt je projekt koji svake godine iznova traži svoj sadržaj, iako su mu okviri programa suvremeni ples i medijska umjetnost. Festivala danas ima u svakom gradu i uglavnom se temelje na zabavi, pokazivanju, manjoj ili većoj gužvi, jednom riječi fešti, a nama to nije cilj. Festival plesnog filma i videa imao bi smisla ukoliko bi dvije scene, ona filmska i plesna, imale svoju autonomiju i samostalnu produkciju, onda prikazivanje takvih filmova može biti plodno tlo za daljnji razvoj autorskih projekata i njegove distribucije. Jednako važno je da svaki festival za svoj program mora imati infrastrukturu, osigurane prostore izvedbi, kao i dovoljan budžet, jer otkupiti prava prikazivanja filmova nije jeftino. Isto vrijedi za unajmljivanje adekvatnih prostora za prikazivanje. Dosta segmenata treba vagati kako bi se napravilo nešto smisleno i kako bi se to prenijelo publici. Prepoznala nas je lokalna kulturna politika, ali još nemamo sredstva kojima je moguće ostvariti sve ideje. U osnovi, ideja je okupiti umjetnike koji su voljni raditi na ovom području i izražavati se, pa će tako će sljedeće godine Xontakt sigurno dobiti i svoju produkciju. Projekcije plesnog filma će ostati važan dio projekta, ali ne nužno i jedini.
  
  Postoje li neki lokalni autori?
  
  Trenutno jedina lokalna autorica plesnog videa, odnosno umjetničkih videa koji istražuje odnos videa i plesa/pokreta je Sunčica Fradelić koju sam upoznala prošle godine za vrijeme Xontakta kada se predstavila svojim videom Place of Being ostvarenog u suradnji s mimičarom Nikšom Dulčić. Sunčica trenutno surađuje s plesačicom Kristinom Ozretić.
  
  Kako je raditi kao plesni umjetnik u Splitu?
  
  Edukaciju osim Xontakta organizira i Kulturna Alternativa Mladih Hram koja se još od 2000. godine zalaže za redovno održavanje plesnih radionica. Za to je zaslužna Sonja Jakovljev. Nakon njezinog odlaska rukovođenje udruge prihvatio je Željko Hajsok s kojim pregovaramo oko korištenja prostora Hrama u kojima Xontakt ima priliku organizirati radionice. Tu je još Tihana Jovanić koja se godinama bavi i organizira radionice plesne improvizacije. Zajedno s Kristinom Ozretić, koja također djeluje kao plesni pedagog, pokrenula sam organizaciju za promicanje suvremenog plesa Centar za pokret, pod čijom kapom želimo ostvariti vlastite projekte. Prostorna i logistička podrška grada Splita za nezavisnu plesnu umjetnost je zasad jako slaba, jer je prostora malo, a i oni koji se koriste već su popunjeni programima udruga. Mogućnost izvedbi postoji u dobro opremljenom Gradskom kazalištu lutaka koje je spremno za suradnju. Gostovanja nije problem organizirati, no problemi u realizaciji uglavnom us financijske prirode.
  
  © Jelena Mihelčić, KULISA.eu, 13. rujna 2009.

Piše:

Jelena
Mihelčić