Matematika kaosa
Compagnia Wee, Norveška: And I Just Stood There, Watching The Sky And The People Below’, kor. Francesco Scavetta
-
Talijanski koreograf koji već niz godina radi u Norveškoj, Francesco Scavetta, dobro je poznat hrvatskoj publici. Njegovo prvo gostovanje bilo je na festivalu u Svetvinčenatu s predstavom z, i love you honey bunny, potom na 23. TSP-u s Hey Dude, lets stick around a bit longer this time pa je And I Just Stood There, Watching The Sky And The People Below izvedena na sceni Travno 2. i 3. listopada u organizaciji HIPP-a treća predstava tog autora koju smo imali priliku pogledati.
Scavettina poetika iz predstave u predstavu ostaje prepoznatljiva: scena je krcata objektima naročito dječjim igračkama, tu su razni mali izvori zvuka – radio, walkman, gramofon, mladi plesači su odjeveni u svakodnevnu odjeću, scenografski elementi značajno utječu na koreografiju, a ples se izmjenjuje s intimnim monolozima i video projekcijama. Takav kompleksni izričaj, na prvi pogled djeluje kao pre-krcatost izvedbenih razina i referenci, no kod Scavette ta kaotičnost čini izuzetno precizan sustav iz kojeg se, iz svih, pa i najzabačenijih uglova predstave, polako izvija središnji motiv rada. Našoj publici sigurno je važan podatak da je dramaturg ove predstave Saša Božić te da je nastala u suradnji sa zagrebačkim izvedbenim kolektivom KO.
Preciznost Scavettinog scenskog multi-teksta najzanimljivije je pratiti u samoj koreografiji. Naizgled ležeran pokret, s čestim bacanjima, trzajima tijela i posrtanjima razvija se u kratke, ali zahtjevne plesne fraze. Unatoč estetici urbane psihodelije, koreografija je anatomski promišljena, dinamički dovršena i izvedena s pažnjom primjerenom izvježbavanju u dvorani. Tako emotivnost i dramatičnost koje to posrtanje ili bacanje izaziva ne proizlazi iz emotivnosti koju izvođači unose u pokret, nego iz koreografije same. Ponavljanje plesnih fraza, koje na prvi pogled izgledaju kao improvizirana sola, u duetima ili u izvedbi drugog plesača podcrtavaju tu pomnost koreografije.
Radnje koje se događaju tijekom predstave, monolozi, presvlačenje, ulasci i izlasci u igre, uključivanje gramofona… očito su ostaci kompleksnog procesa, a ishodišta, teme ili razlozi tih improvizacija publici ostaju nečitljivi. Tako da svaka ta akcija, bilo igrana, plesana ili snimljena, postaje dijelom kompliciranog i bizarne kazališne slagalice.
Ono što iz tog mnoštva znakova izlazi kao dominantni motiv sinkopirana je izmjena depresivne odsutnosti pojedinca i topline zajedništva, djetinje zaigrane naivnosti i intimnih ispovijedi. Sve uz priličnu dozu subverzivnog, inteligentnog humora, koji uvodi u zbivanje atmosferu relativnosti i površnosti svega.
Kao i u prethodnim predstavama, Scavetta ne propušta na samom kraju sakupiti sve konce predstave i dramatičnom gestom izazvati burnu reakciju publike. U ovoj situaciji to je veliki ružičasti auto na napuhavanje, koji pada na izvođača koji mirno nabraja što voli, a što ne.
Tako se suradnja Francesca Scavette i dramaturga Saše Božića u And I Just Stood There, Watching The Sky And The People Below pokazala, u autorskom razumijevanju i nadopunjavanju opravdanom, a u finalnom produktu zaista uspješnom.
© Iva Nerina Sibila, KULISA.eu, 5. listopada 2009.
koncept, koreografija i zvuk: Francesco Scavetta
u suradnji sa plesačima: Venke Marie Sortland/Laida Azkona, Gry Kipperberg, Dante Murillo Bobadilla, Arnulfo Pardo Ravagli
dramaturg: Sasa Božić
oblikovanje svjetla: Stefano Stacchini
kostimografija: Gjøril Bjercke Sæther
scenografija: Wee, Sebastiana Di Gesu
video: Francesco Scavetta, Gianpaolo Rampini
produkcija: Wee
koproducent: Dansens Hus (Norveška)
uz potporu: Norveškog savjeta za umjetnost, Fonda za izvedbene umjetnosti, Lyd og Bilde fonda, Ministarstva vanjskih poslova Norveške, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Ured za kulturu, obrazovanje i šport Grada Zagreb
u suradnji sa: Kombinirane operacije (Zagreb), ART Workshop Lazareti (Dubrovnik), Teatro Comunale di Cagli (Italija)
Piše:
Iva NerinaSibila