Plesna scena.hr

Dijalozi s kiborgom

25. tjedan suvremenog plesa: Hiroaki Umeda, Gideon Obarzanek / Chunky Move, Jasmina Prolić

• Digitalna sfera neizbježna je i kontinuirana preokupacija umjetnika koji se bave tijelom pa su tako i produkcije s temom fuzije ljudskog pokreta i tehnologije česte i na Tjednu suvremenog plesa. Uglavnom se na toj relaciji i ne događaju rješenja koja sežu dalje od pukog eksperimentiranja i površnog vizualnog dojma. Rijetko iz primarne fascinacije tehnikom proizađe kreativna ideja sa zadovoljenim temeljnim komunikacijskim potrebama. Na 25. TSP-u jedan dio programa predstavio je neka takva stremljenja.
  
  Primjerice kompanija S20 i koreograf Hiroaki Umeda. Japanski autor sa stažem kod Philippea Decoufléa predstavio se dvjema koreografijama vrlo sličnih koncepcija u kombinatorici slike, zvuka i pokreta. Njegova se tjelesna transformacija koja kreće od potpunog mirovanja pa do mahnitog trzavog gibanja gotovo svakoga zgloba, a sve u jednoj prostornoj točki, odvija vrlo postupno potpomognuta svjetlosnim pozadinskim instalacijama i elektronsko-glazbenim impulsima koji se prema kraju izvedbe sve više intenziviraju. Kratka je to i isprva dojmljiva slika pomoću koje Umeda demonstrira proces dovođenja tijela u novo stanje, pri čemu je izvođač u savršenom skladu sa slikom i zvukom te ujedno iskazuje visoku razinu plesačke kontrole, ovladavanjem neobična spoja hip-hoperskoga poppinga s fluidnošću japanskoga butoha. Dok je u prvoj, While going to a condition, Umeda bio upravljan izvanjskim impulsnima, u drugoj, Accumulated Layout, zbiva se obrnut proces gdje ponovno na vrlo malom prostoru središta mnogo veće scene on svojim pokretom pokreće svjetlosna polja. To je sredstvo međutim i jedini cilj komunikacije ovog autora.
  
  Australski autor Gideon Obarzanek (Chunky Move) u predstavi Glow služi se čudom interaktivnog softvera kako bi pokret plesača upravljao njegovim ponašanjem. Fascinantna izvedba kojom to rezultira nije samo slikovni užitak, već dramaturški osmišljena i pomalo jeziva atmosfera kiborg-svijeta u kojemu ljudsko tijelo poprima obilježja novog bića na granici animalnog. Ulaskom plesačice u četvrtasti prostor prekriven apstraktnom projekcijom, ista oživi i naglašava njezin neobičan pokret. Uglavnom valjanje, puzanje i izvijanje na tlu, neuobičajeni odnosi trupa i udova, a kasnije i neartikulirano glasanje, popraćeni su čistim geometrijskim linijama. Ponuđena hiperokolina s vremenom poprima inteligentne karakteristike te preuzima kontrolu nad tijelom dajući atmosferi dramski naboj.
  
  Sarajevska koreografkinja koja djeluje u Francuskoj, Jasmina Prolić, sukob tijela i tehnologije upotrijebila je pak kao usporedbu s dijalogom muškarca i žene. Naglašavajući poteškoće u komunikaciji unutar tog odnosa poslužila se tehničkim greškama na relaciji plesa i softvera kojega izvođačica treba pokrenuti. Ovdje su računalna tehnologija, mikrofoni i projekcije izraz muškoga, dok su tijelo, ples i fizička ekspresija ženski principi. Time je Prolić do sad možda najiskrenije na TSP-u upotrijebila motiv odnosa tijela i tehnologije.
  
  © Jelena Mihelčić, KULISA.eu, 16. lipnja 2008.

Piše:

Jelena
Mihelčić