Plesna scena.hr

Solo koji nadilazi samovanje

17. Monoplay, festival plesnog sola, Zadar, 20. – 24. kolovoza 2025. (1)

• 
  
  Sedamnaest godina zadarski festival Monoplay istražuje solo formu, ali ovogodišnji program pokazao je da se i unutar samovanja na sceni neizbježno otvaraju pitanja zajednice, okoliša i društvenog konteksta. Umjesto unutarnje izolacije, većina izvedbi usmjerila se prema komunikaciji s publikom, prostorom i kolektivnim iskustvom. Time je festival, na pragu punoljetnosti, jasno naglasio da je solist refleksija šireg društvenoga tkiva. Magnetična Petra Hrašćanec u 21 Celzijev stupanj polazi od kreativne igre s rekvizitima da bi predstavu preoblikovala u distopijski krajolik, komentirajući uvjete za rad i sreću (više ovdje). Kristina Lisica, u suradnji s Anđelom Bugarijom, u Susretu sa samim sobom uranja u nemir i anksioznost kao posljedicu toksičnog okruženja (više ovdje). O tim je domaćim izvedbama ovdje već pisala Sanja Petrovski, pa će u ovom osvrtu fokus biti na inozemnim autorima.
  
  Slovenski autor Žigan Krajnčan u Fuziji sa samim sobom, nalik redovniku u molitvi, istražuje vlastiti glas kao glavno scensko oruđe. Iz tame i šapata izvire izvedba na razmeđi koncerta i obreda u kojem tijelo postaje rezonantna kutija unutarnjeg svemira. Zvuk je u svim tradicijama prepoznat kao početak stvaranja. Od biblijskog „U početku bijaše riječ“ do znanstvenog velikog praska. Krajnčanova izvedba, osluškujući tijelo, priziva tu prapovijesnu ideju. Njegova igra s glasom, pri čemu mu je improvizacijom potpomogao glazbenik Niko Nikson Komac, kao i publika, kreće od minimalističkih distorzija do virtuoznog pjevanja i plesa. Središnji motiv je riječ „now“, ponavljana poput mantre, instrumenta unutarnje transformacije i sidrenja u sadašnjem trenutku. Njegovi se pokreti kreću u rasponu od preciznih gesti, preko fluidnih prostornih spirala i derviškog duhovnog zanosa. U središnjoj sceni tijelo se grči kao da iz njega istodobno progovara stotinu glasova. Snažan je to trenutak koji zrcali unutarnje preobrazbe. Posezanjem za pjesmama koje prizivaju djetinjstvo i traumu rata, meditativan obred poprima i društveno-političku dimenziju.
  
  Za razliku od Petre Hrašćanec koja polazi iz obilja predmeta, Krajnčan gradi iz praznine i bivanja u sadašnjem trenutku. Ona u igri traži uvjete za život, on u tišini traži smisao stvaranja. Oboje, međutim, potvrđuju da je upravo čin stvaranja put prema smislu.
  
  Njemačko-turska autorica Ceren Oran u predstavi Shard (Krhotina) još jasnije briše granicu između solo izvedbe i zajednice. Publika formira krug, a plesačica Jovana Zelenović započinje među gledateljima, prenoseći trzaje traume od nožnog placa na cijelo tijelo i susjedne gledatelje te postupno ulazi u scensko polje. U „krugu pakla“ njezini se pokreti transformiraju iz drhtaja u bjesomučno optrčavanje, preko oklijevanja do smiraja u fetusnom položaju. Kroz faze šoka, obrane, ponovnog proživljavanja i oporavka, izvedba sugerira iscjeljenje tek uz podršku zajednice. Publika, uključujući lokalne sudionike pripremljene na probama, postaje aktivni saveznik u procesu, tvoreći mrežu koja se nježno njiše. Osim što sugerira empatiju kao ključnog saveznika u oporavku od traume, rad s lokalnom publikom je i primjer kako Oran utjelovljuje uvjerenje da suvremeni ples mora biti dostupan svima.
  
  Dok Kristina Lisica i Anđela Bugarija u Susretu sa samim sobom samospoznajno istražuju nemir, Ceren Oran ga kanalizira u kolektivnu podršku. Različitim strategijama, sve izvedbe potvrđuju da je tijelo mjesto trauma, ali i potencijalnog iscjeljenja, bilo kroz introspektivni rad, bilo kroz zajedničko iskustvo.
  
  Ovogodišnji Monoplay pokazao je da solo forma nije zatvoreni krug autorefleksivnog performera. Naprotiv, ona je polazište za istraživanje odnosa prema svijetu, od okolišnih pitanja do društvenih rana i zajedničke empatije. Zrelost festivala ne očituje se samo u dosljednoj selekciji i jasnoći programske namjere, nego i u spremnosti da propita ideju solističkog nastupa.
  
  © Jelena Mihelčić, PLESNA SCENA.hr, 3. rujna 2025.

Piše:

Jelena
Mihelčić