Plesna scena.hr

Cirkus kao prostor ranjivosti i transformacije

T.O.A., Bučni Stripovi: Vrana bez gnijezda, autori Petra Najman, Ivan Svaguša Svaig; Cirkus Kolektiv: Konstrukt, autorica Dora Komenda

• 
  
  U domaćem kontekstu u kojem se suvremeni cirkus još treba izboriti za vidljivost i stabilnu infrastrukturu, dvije nove predstave: Vrana bez gnijezda Petre Najman i Ivana Svaguša te Konstrukt u režiji Dore Komende, dokazuju da je područje suvremenog cirkusa u Hrvatskoj itekako u dobrim rukama, (ili nogama, ili već negdje, budući da je s cirkusantima sve moguće!). Obje autorice, i Petra Najman i Dora Komenda otvaraju prostor za dijalog o identitetu, neuspjehu i granicama cirkuske prakse. Iako tematski i estetski vrlo različite, njihove radove povezuje hrabro propitivanje pozicije pojedinca u okolnostima koje ga nadilaze, kao i želja da se cirkus shvati ne kao spektakl virtuoznosti, već kao prostor ranjivosti, transformacije i kritičkog promišljanja.
  
  Vrana bez gnijezda – poetika autsajderstva i potraga za pripadanjem
  
  Petra Najman u Vrani bez gnijezda stvara interdisciplinarni scenski prostor u kojem se susreću suvremeni cirkus, fizički teatar, vizualni mediji, literatura i glazba. Predstava kreće prije nego se publika smjestila. Petra (u ulozi Vrane) smještena je na podu u pomalo začudnoj poziciji. Potom dolazi njezin scenski partner i kreator glazbene slike predstave, Ivan Svaguša koji suptilno i prisutno stvara živu atmosferu u kojoj dotična Vrana obitava svirajući nekoliko instrumenata. Vrana (Petra) se kreće između vidljivog i nevidljivog, između sebe i društva, između gnijezda koje traži i gnijezda koje možda nikada neće pronaći. Pritom se vidi sjajna sceničnost, preciznost pokreta od prvog trenutka dok se publika još smješta pa sve do kraja, nevezano bila vrana na zemlji ili u letu dok izvodi začudne, spretne elemente na visećem trapezu.
  
  Predstava gradi atmosferu introspekcije. Vrana je autsajderica, figura potisnutog i odbačenog, ali istovremeno i nositeljica otpora. „Nevidljivo je ono stvarno”, kaže se u konceptu, i upravo ta logika vodi gledatelja u unutarnje pejzaže lika. Kroz kombinaciju sjajnog umijeća na trapezu (kojeg je autorica i studirala na cirkuskoj akademiji u Turbulu), pokreta i live glazbe, Vrana se pokazuje kao biće koje stalno oscilira – želi pripadati, ali odbija pripitomljenost; želi pronaći dom, ali neprestano se vraća letu. Posebnu komponentu projekta čini istoimena slikovnica, koja dodatno širi doživljaj predstave i omogućuje da se lik Vrane prepozna i izvan scenskog trenutka. Time projekt prelazi u područje hibridnog umjetničkog izraza u kojem se različite umjetnosti nadopunjuju i tvore jedinstvenu poetiku. Nastajanje predstave podržale su Cirkorama, udruga Kvart, Cirkus kolektiv i AKC Medika, a autori posebno zahvaljuju mentorici pokreta Marini Cherry, čiji se utjecaj osjeća u fizičkoj ekspresivnosti glavnog lika.
  
  U konačnici, Vrana bez gnijezda djeluje kao meditacija: o bićima koja uvijek stoje na rubu, ali upravo tim rubom otkrivaju nove horizonte pripadanja. Treba istaknuti da je za ovako precizan i slojevit rad potrebna nevjerojatna upornost, volja i disciplina kroz nekoliko godina rada. Pitanje je samo kako poduprijeti ovakvu vrstu izvedbe: da je vidi što veći broj ljudi i da taj veliki rad bude ispunjavajući za sve uključene u proces.
  
  Konstrukt – anatomija neuspjeha kroz dekonstrukciju cirkuskog aparata
  
  Za razliku od poetično-introspektivnog svijeta Vrane, Dora Komenda u Konstruktu pristupa suvremenom cirkusu kao polju propadanja, pucanja i stalnih pokušaja. U predstavi se bavi – gotovo brutalno iskreno – temom neuspjeha, i to ne metaforičkog, nego fizičkog, izvedbenog, tehničkog. U Konstruktu izvođači pokušavaju raditi na zračnim elementima koji su krhki, nestabilni i neprikladni za korištenje (konop, svila i trapez). Svaki pokušaj izvedbe cirkuske tehnike pretvara se u borbu s opremom koja sabotira samu ideju virtuoznosti. Time predstava preokreće očekivanja publike: umjesto vještine i nadljudskog balansa, gledamo krhkost, zamor, upornost koja vodi u iscrpljenost. „Predstava se gradi kroz tri metafore neuspjeha, koje propituju način na koji se nosimo s razočaranjem. Je li odgovor odustajanje? Prkos? Tvrdoglavo ponavljanje iste radnje iako znamo da je ishod unaprijed poraz? Ili se nadamo spasonosnoj višoj sili – deus ex machina – koja bi nas izbavila iz vlastitog Sizifovog ciklusa?“ – kaže autorica.
  
  Konstrukt crpi inspiraciju iz realnosti hrvatskog cirkuskog umjetnika, čije je stvaranje obilježeno borbom s ograničenim resursima i infrastrukturom koja se tek razvija. U tom smislu, predstava funkcionira kao društveni komentar, ali i kao autorefleksivna studija o samoj prirodi cirkusa: koliko često gledamo umjetnike kako skrivaju neuspjeh, dok je baš taj neuspjeh možda njihova najistinitija priča? Iako se nigdje izravno ne izgovara ta referenca, ona je univerzalna i vrijedi ne samo kod nas nego i izvan naših granica. Zanimljivo je da su od tri izvođačice, samo jedna iz Hrvatske (Klara Barišić), a ostale dvije: Georgina Cassels i Georgiana Johnson iz inozemstva.
  
  Poznavajući prijašnje radove Dore Komende, vidi se i utjecaj profesionalnog poznavanja fizike, mehanike iz područja arhitekture; autorica se poigrava s već viđenim zračnim aparatima (svila, trapez i konop), dekonstruira ih na savršeno jednostavan način i koristi u svrhu pričanja priče o pokušaju i neuspjehu. Pritom se pomaku: svile koja nikako da postane fiksirana za jednu točku, nego stalno ‘curi dok ne iscuri preuveličano dugačka svila’, konopa koji se nit po nit otkida dok je izvođačica u zraku, i trapeza čija metalna šipka nikad nije fiksirana nego je mobilna te ju izvođačica spretno izvlači kad prebaci težinu na uže, otvara suštinska ranjivost i zračnog aparata i izvođačica. Takav pristup se rijetko može vidjeti u ovoj vrsti predstava te je svakako upgrade na do sad viđene načine korištenja svile, trapeza i konopa, što samo dokazuje razinu poznavanja i razumijevanja medija.
  
  Dva različita, ali komplementarna pristupa
  
  Iako se Vrana bez gnijezda i Konstrukt čine kao potpuno različite poetike: jedna se okreće unutarnjem mitu, a druga vanjskom padu – obje predstave dijele ključno obilježje suvremenog cirkusa: pomak fokusa s virtuoznosti na iskustvo.

  Petra Najman gradi mit o potrazi za identitetom i mjestom u svijetu.
  
  Dora Komenda demistificira cirkus prikazujući ga kao prostor neizbježnih lomova, frustracija i apsurdnih pokušaja.
  
  Ova dva rada nude rijedak uvid u širinu i potencijal domaće cirkuske scene. Vrana bez gnijezda pokazuje kako se interdisciplinarnost može otvoriti intimni, gotovo meditativni prostor introspekcije, dok Konstrukt potiče razmišljanje o neuspjehu kao neizostavnom dijelu umjetničkog (i ljudskog) procesa. Zajedno, ove predstave svjedoče o generaciji koja suvremeni cirkus u Hrvatskoj gradi iznutra: hrabro, ranjivo i s punom sviješću o vlastitim rubovima.
  
  © Marijana Matoković, PLESNA SCENA.hr, 28. studenoga 2025.
  
  Vrana bez gnijezda
  autori i izvođači Petra Najman i Ivan Svaguša Svaig
  oblikovanje svjetla Amar Maksumić, kostim Darkona, stručna ruka jedne rezidencije: Marina Cherry
  produkcija T.O.A., Bučni Stripovi
  koprodukcija Cirkorama, Nacionalna cirkuska platforma/Cirkuska Rezidencijalna mreža.
  podrška Cirkorama, Cirkus Kolektiv, Anagram Art, udruga KVART, Prostor Plus, Images Plurielles, Subscena, Klub Zona, knjižnica Marija Jurić Zagorka, Pogon (Pogonator 2024. i 2025.), Cirkuska Rezidencijalna mreža, Culture moves Europe.
  financijska podrška Gradski ured za kulturu i civilno društvo, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Goethe-Institut, Pogonator 2024./2025.
  
  Konstrukt
  autorica, režija Dora Komenda
  izvođači: Klara Barišić, Georgina Cassels, Georgiana Johnson
  rasvjeta Domagoj Šoić, glazba Mišo Komenda
  produkcija Cirkus Kolektiv
  koprodukcija circusnext
  podrška Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Grad Split, C.IN.E. Sineu, Tollhaus Karlsruhe, Cirkuska rezidencijalna mreža, ROOM 100, Cirkorama, Cirqueon, La Central del Circ, Teatronas, Culture Moves Europe