Plesna scena.hr

Sitna, dragocjena sjećanja

Travelogue, autorica Stošija Zrinski (u Kazalištu lutaka Zadar)

• Multimedijalna plesna predstava Travelogue autorice Stošije Zrinski, izvedena 22. siječnja u sklopu Večernje scene Kazališta lutaka Zadar, prvo je ovogodišnje gostovanje Plesne sezone koju organizira Zadarski plesni ansambl. Stošija Zrinski rođena je i započela plesno putovanje u Zadru. Trenutno živi i radi u Londonu gdje je diplomirala na London Contemporary Dance School. Slobodna je plesna i multimedijalna umjetnica, koreografkinja, kostimografkinja, a u posljednje vrijeme i glumica. Predstava je u cijelosti prezentirana kao studentski rad na London Contemporary Dance School, dok je premijerno izvedena na festivalu Monoplay 2022. godine u Zadru. Gostovala je na festivalu Monotanz u Budimpešti, izvedena u sklopu Platforme HR u Zagrebu, gostovala u Splitu u organizaciji Plesne udruge Tiramola, te je dvaput izvedena u Londonu, u Chisenhale Dance Space. Predstava Travelogue spaja ples, fotografije i zvučne zapise stvarnih mjesta te istražuje iskustvo promjene prebivališta, prilagodbe i transformacije u novom okruženju.
  
  Početak rada na predstavi povezan je sa Perch Adaptation Project koji su vodile plesne umjetnice Katye Coe i Amy Voris kao dio poslijediplomskog studija suvremenog plesa na London Contemporary Dance School. Projekt je izborni predmet koji je uveden zbog nemogućnosti nastavka rada uslijed pandemije korona virusa, što je studente i profesore potaknulo na iznalaženje drukčijih i novih rješenja. Perch Adaptation Project mogao se prilagoditi raznim prostorima, vanjskim i unutarnjim, te različitim medijima poput fotografije, video materijala, razgovora, ne nužno kazališnih rekvizita i scenografije, te je nudio metode i alate za stvaranje plesnog materijala koji bi se oblikovao u solo izvedbu. Intenzivan i zanimljiv proces potaknuo je autoricu na daljnje istraživanje plesnog materijala i raznih povezanih modaliteta što je rezultiralo „autoetnografskom multimedijalnom predstavom Travelogue“.
  
  Veliku pozornicu Kazališta lutaka majstorski osvijetljenu rukom Saše Fistrića, čestog zadarskog gosta, ispunila je plesačica sitne i krhke građe, dosljedna i vrlo prisutna u svom izričaju. Stošija Zrinski gradi koncept koji izvire iz intimnih iskustava, svega što znači samoća, udaljenost, izolacija, čežnja za pripadanjem probuđena kroz tijelo putem somatskih tehnika, a artikulirana plesnim zapisom svojstvenim upravo ovoj plesačici. Melankolija, čežnja, put su do samospoznaje koja se repeticijom mijenja i transformira u sitna, no dragocjena sjećanja koja prerastaju u koreografska rješenja manifestirana kroz tjelesna stanja i čulna zadovoljstva. Predstavu kao mapu kreativnog procesa čini pet dijelova: The Sea, Upside Down Material, Roaming Cat, Džezva i Harmony Cafe, koji se organski pretaču iz jednog u drugi povezani zvukovima, fotografijama, pokretom i plesom.
  
  Na samom početku plesačica se prepušta kretanju kroz prostorne puteve i bezbroj različitih pravaca kojima započinje intimno putovanje kroz unutarnje i vanjske svjetove autorice. Prvi dio povezan je dakako s morem, zvukovi valova i meditacija kroz pokret prvi su elementi s kojima autorica povezuje svoju izolaciju.
  
  Posve nepretenciozna predstava Travelogue je usko povezana s autoričinom promjenom mjesta boravka te uključuje fotografije i zvučne zapise stvarnih mjesta značajnih za razdoblje prilagodbe na novu okolinu. Pritom koristi i neuljepšane fotografije okućnice obiteljske kuće u rodnom gradu, vrt pomalo neugledan, no sa snažnim emotivnim značenjem koje se proporcionalno pojačava s udaljenosti od obitelji, slike ljubimice, Stošijine mačke… Mobitelom snimani zvukovi londonskih četvrti prepunih ljudi iz svih krajeva svijeta kojima se kretala, uspoređeni sa zadarskom mačjom rutom, prate koreografsku kompoziciju u kojoj repeticija pojačava dinamiku kao potvrdu vremenske kategorije, trajanje prilagodbe na novu sredinu i pandemijsku situaciju.
  
  Posljednja, emotivno dirljiva scena ima za prolog (kroz audio snimku) domišljatu i vrckavu raspravu koju autorica vodi sa slučajnim prolaznikom, Turčinom, o riječi džezva. I na kraju, intimna, no mitska slika žene koja pomirena sa životom uz električno kuhalo sjedeći čeka prekriženih nogu da uzavre voda za kavu u metalnoj džezvi (za koju je rekla da je u Engleskoj loša u usporedbi s našom, ali da je baš ta loša kava snažno podsjeća na dom) uz glazbu Boba Marleya Tree Little Birds. Scena je mirisima i okusima prustovski povezana s prijateljstvom, zajedničkim ispijanjem kave, mirom i osjećajem sigurnosti.
  Kao plesačica, Stošija je vrlo precizna, širokih i mekanih, fluidnih pokreta, vrlo gipka, jasna i ekspresivna u svom izričaju i beskrajno nevino duhovita. Iskrenost je izraz koji opisuje toplinu i jednostavnost njezinih zamisli kojima odiše predstava, čist i jasan pokret i emocija dostignute životne radosti koja proizlazi iz njega. Intiman putopis nazvan Travelogue je Stošijina najzrelija koreografija, kompaktne i čvrste strukture, koja s godinama i izvedbama samo raste.
  
  © Sanja Petrovski, PLESNA SCENA.hr, 23. veljače 2026.
  
  Travelogue
  koreografija, izvedba, video Stošija Zrinski
  dizajn svjetla Mark Webber, adaptacija i vođenje rasvjete, tona i projekcije Saša Fistrić, glazba i sound effects Bob Marley & Wailers, Stošija Zrinski, Pixabay, kostimografska podrška Frances Morris, Nada Sokolić Vukić, tehnička podrška Tomislav Zrinski, savjet Katye Coe, Hilary Stainsby

Piše:

Sanja
Petrovski