Plesna scena.hr

Fini raspon očuđene energije

Prije imena, autorica Zrinka Lukčec

• 
  
  Nova plesna predstava na repertoaru ZPC-a predstavljena tijekom ožujka, rad je Zrinke Lukčec u autorskoj suradnji s talentiranom plesačicom Ajdom Ninom Škvarč i glazbenikom Lukom Čapetom, čija izvedba na gitari predstavlja kulisnog sugovornika plesnoj etidi. Plesni solo se dramaturški razvija kao niz viševrsnih dijaloških odnosa koje tijelo uspostavlja s publikom i prostorom. Pritom je osobito zanimljiv pristup prostoru kao strukturi punoj konvencionalnih zasićenja, nizanje razina njegove organizacije od strane logosa, uspostava mreže ideja i uvjerenja u koje je neverbalno ili, u ovom slučaju, neizrecivo fizičko tijelo zahvaćeno. Dohvaćene su u ovoj predstavi, doduše pomalo ilustrativno, ali zorno, realitetne društvene, zatim imaginarne slikovne i glazbene dinamike i u skladu njima oblikuje se ritmika izvedbe tijela. Pri tome kolažni pristup ocrtava pukotine u prostorima između, blokade i neprijelaze između paralelnih realnosti u kojima živimo.
  
  Prije imena je predstava oslonjena na izvedbu tijela u promjenjivim, različitim okolinama i situacijama. Već i prije predstave i izvan konvencionalnog okvira koji uvjetuje scenski doživljaj, tijelo izvođačice nam se pojavljuje nenadano, ulazeći iz vanjskog prostora u predvorje ZPC-a. Ondje ulazi u nasumične grupice ljudi okupljene u konverzaciji, s njima dijeli svakodnevni javni prostor, ali zapravo se ne uklapa niti prianja uz gužvu, jer odviše začuđuje svojom stranosti, polunagom pojavom i primordijalnim stanjem. Pojava mlade plesačice Ajde Nine Škvarč autentično utjelovljuje ovo nepoznato biće. Fokusirano istraživanje, oprezno promatranje i zastajkivanje, četveronožno kretanje ili ukopano iščekivanje, sve njezine geste i pokreti odišu finim rasponom očuđene energije, vilinske i animalne istodobno.
  
  U mraku scenske kutije tijelo je, zatim, označeno kostimom, odjeveno u bijelu košulju, koju je podilazeći konvencionalnim očekivanjima, najizravnije moguće pročitati kao elementarni simbolički znak kulturne moći, ali i nevinosti. Kasnije na mizansceni kao na screensaveru računala oživljava kozmički neorijentirani prostor digitalno konstruirane apstraktne grafike, sugerirani ambis tehnološkog kozmosa, svojevrsno pred-stanje realiteta. Na kraju, tijelo i samo sebe izgovara, omatajući se u verbalnu mrežu različitih jezika.
  
  Predstava koja tematizira različite aspekte pojavljivanja tijela, ne zaobilazi mogućnost da ga sagleda u dinamici subjektno-objektne izmjene, objekta ili scenografskog agensa u oblikovanju ili proizvodnji svoje okoline. Tako u jednoj sceni važnu ulogu ima kubus ispunjen plastičnim čašama zahvaljujući čijim amortizacijskim svojstvima tijelo spokojno dozrijeva prije buđenja. U emocionalno bogatoj no i akrobatski ili cirkuski izraženo gestualnoj sceni s elementima komike, ona rasipa te fragmente po sceni, a zatim ih brižljivo nastoji sakupiti i opet pribrati na hrpu.
  
  Unatoč jasno izraženoj misaonoj vodilji, povremeno se čini da predstava upada u gomilanje idejnih slojeva, posebice u govorenim dijelovima, čije značenje za dramaturški put izvedbe nije presudno, a kojima se djelomice zagušuje elementarna izvođačka sila, izuzetno intuitivna i uzemljeno prisutna po sebi. Artikulirana prisutnost izvođačice, unatoč mladoj dobi, izražajno nosi kristalno jasnu oblikovnu nit; njezino tijelo u punini neverbalnog alata sebe postavlja kao dinamičko uporište prostora koji stvara, prostora u kojemu s djetinje probuđenom znatiželjom kao da prvi put otkriva njegove datosti. Jasno je od samog početka da je tome biću, čije tijelo uzemljuje tijekom izvedbe, okolina u kojoj se s/nalazi očuđena, a pitanje koje aktivno nosi kroz izvedbu svojim tijelom, jest koliko je ona nepoznata sama sebi, koje oblike prilagodbe će usvojiti? I u tom smislu je ovo predstava ne samo o pojavljivanju tijela, nego i o tijelu kao alatu upoznavanja svijeta u sebi; također i jedna estetski zanosna afirmacija plesačice koja obećava.
  
  © Jasmina Fučkan, PLESNA SCENA.hr, 28. ožujka 2026.
  
  Prije imena
  autorica i koreografkinja Zrinka Lukčec
  koautorica i izvođačica Ajda Nina Škvarč
  autor glazbe i izvođač Luka Čapeta
  scenografija i vizuali Majda Džanić, kostimografija Emina Kušan, dramaturska pripomoć Gendis Putri Kartini, dizajn rasvjete Saša Bogojević
  premijera 20. ožujka 2026.
  Financijska potpora / koprodukcijski partneri Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske, Gradski ured za kulturu Grada Zagreba

Piše:

Jasmina
Fučkan