U Zagrebačkom plesnom centru 14. svibnja 2026. izvedena je zagrebačka premijera predstava Show Gone hrvatsko-kanadskog autorskog i izvedbenog dvojca, Matije Ferlina i Ame Henderson. Matija Ferlin i Ame Henderson svoje susrete i odvojenosti, život na dvije adrese i dva kontinenta, kontinuirano otvaraju i ponovno uspostavljaju kroz koreografski jezik i izvedbenu prisutnost. Show Gone treći je dio njihova dugogodišnjeg duetskog triptiha započetog predstavom The Most Together We’ve Ever Been (2009., vidi ovdje) koja otvara susret umjetnika koje zanima odnos kroz istraživanje: koliko možemo biti zajedno, a da pritom ostanemo odvojeni? Out of Season (2015., vidi ovdje) drugi je duet koji nastavlja istraživanje, ali i pomiče fokus sa susreta prema drukčijoj temporalnosti: pitanjima trajanja, memorije i sezonalnosti odnosa. Posebno je zanimljivo da je zagrebačka publika tijekom godina imala priliku popratiti sva tri rada upravo u prostoru Zagrebačkog plesnog centra, svjedočeći tako kontinuitetu jedne dugogodišnje umjetničke suradnje i njezinim transformacijama kroz vrijeme.
Tijekom više od petnaest godina njihova se suradnja razvija kao kontinuirano istraživanje odnosa, trajanja, odsutnosti i ponovnog susreta, odnosa koji nikada nije stabilan, nego se stalno iznova pregovara kroz vrijeme, udaljenost i tijelo. U predstavi Show Gone, Ame Henderson i Ferlin na sceni dijele vlastite nestabilnosti, ali i nestabilnosti samog trenutka i mnogih sada s kojima se poigravaju tijekom izvedbe. Pozicija gledatelja, ili možda preciznije, svjedoka, ovdje više pripada iskustvu prisustvovanja nego klasičnom gledanju predstave. Bez obzira na frontalnost izvedbenog formata, autori svjesno ukidaju spektakl, reprezentaciju i klasični narativ, ulazeći direktno u minimalizam i koreografiju svakodnevnih gesti. Gotovo dječja igra rezultira prizorima ranjivosti, dirljivosti i humora koji proizlazi iz nespretnosti, dok upravo reduciranost izvedbenih sredstava otvara prostor za iznimnu suptilnost, preciznost i osjetljivost detalja.
Govoriti o Show Gone, ali i o prethodna dva rada, znači govoriti i o suradnicima koji vrlo precizno i organski oblikuju zajednički izvedbeni prostor. Mauricio Ferlin, u suradnji s oblikovateljem svjetla Dariom Družetom, gradi, kako i sam navodi: nevidljivu scenografiju – onu koja se uspostavlja kroz odnose tame i svjetla, praznina i prijelaza koji izvođače smještaju u intimni svemir njihovih zajedničkih i pojedinačnih priča. Scenografija se ovdje ne pojavljuje kao stabilan objekt, nego kao promjenjiva arhitektura svjetla i percepcije. Kroz filtere, goboe, svjetlosne rastere, osvjetljavanje trasa i različitih razina prostora, scena se neprestano rastavlja i ponovno sastavlja, proizvodeći osjećaj prolaznih prostornih fragmenata.
Izvrsnu dramaturšku strukturu potpisuje Goran Ferčec. Zapisane fragmente, ispovijedi i mikropriče on slaže s preciznošću finog tkanja koje pritom nikada ne gubi emocionalnu jasnoću. Ogoljeno, čisto i bez viškova, tekstualno tkivo predstave ulazi u samu srž mikrostanja, malih pomaka emocije, prisutnosti i međusobnog prepoznavanja. Svaki tekstualni fragment ispunjava ranije spomenutu prazninu, nudeći prijelomni događaj, promjenu ili iskustvo gubitka iz proteklih godina koji izvođače ponovno približava jedno drugome. Razmjena i čitanje brojnih tekstualnih kartica, pritom postaje izvedbeni čin prijenosa informacija iz života koji su se odvijali između njihovih ponovnih susreta.
Koreografski materijal Ame Henderson i Ferlina također proizlazi iz motiva i ritmizacije svakodnevnih gesti i tjelesnog ponašanja u minuciozne mehanizme pokreta koji nude dodatne slojeve čitanja i dekodiranja različitih mikropriča. Kostimi ukazuju na još jedan sloj odnosa prema završecima i ritualima oproštaja; sastavljeni od crnih hlača, prsluka, ogrtača, crnog šešira i štapa, prizivaju tradiciju ceremonijalnih pogrebnika karakterističnu za pojedine dijelove Sjedinjenih Država i Kanade.
Predstava se gradi kroz stalna paljenja i gašenja svjetla, kroz prekide kontinuiteta koji istovremeno proizvode novi kontinuitet. Show Gone bavi se završecima. Kako su i sami autori istaknuli u razgovoru nakon izvedbe, ovaj posljednji dio triptiha nastao je iz potrebe da se ispuni praznina otvorena godinama fizičke udaljenosti, pandemijom te osobnim i društvenim promjenama. Govoreći o događajima, završecima i promjenama iz vlastitih života, oni kroz izvedbu pokušavaju ponovno uspostaviti most jedno prema drugome.
No završeci nisu konačni niti jednoznačni. Oni se kontinuirano transformiraju i prelaze iz jednog oblika u drugi, zahvaćajući sve elemente izvedbe – pokret, tekst, svjetlo, prostor i odnos između izvođača. U tišini crne dvorane ZPC-a, bez ikakve glazbene stimulacije, upravo kroz tu ogoljenu tišinu Ame Henderson i Ferlin dijele vlastite verzije završetaka, povezujući različite izvedbene medije u jednu zajedničku činjenicu: da svaki završetak u sebi uvijek već nosi mogućnost novog početka.
I možda upravo zato ovaj rad, unatoč naslovu Show Gone, ne djeluje kao nestanak, nego kao trag odnosa koji se tijekom više od petnaest godina neprestano mijenjao, raspadao i ponovno sastavljao, ostajući živ upravo kroz vlastitu nestabilnost. Ono što je pritom ostalo kao specifičan izvedbeni jezik Ame Henderson i Ferlina jest koreografija odnosa, dramaturgija ponavljanja i odgode, humor koji proizlazi iz nesigurnosti, prisutnost koja nikada nije potpuno stabilna te tijelo koje emociju ne reprezentira, nego je proizvodi kroz trajanje, ritam i međuprostor. Iako ovim radom zatvaraju triptih, Show Gone istovremeno nosi i potencijal novog početka, nekog novog odnosa i buduće izvedbene mogućnosti.
© Alexandra Madsen, PLESNA SCENA.hr, 22. svibnja 2026.
Show Gone
koreografija i izvedba Matija Ferlin, Ame Henderson
dramaturgija Goran Ferčec, scenografija Mauricio Ferlin, oblikovanje svjetla Dario Družeta, kostimi Matija Ferlin, Desanka Janković, umjetnička podrška Diego Gil, Katie Ward, komunikacije Evan Webber, dokumentacija Noel Pendawa, tehnička direkcija Darah Miah
premijera 5. studenoga 2025.
produkcija UO Provincija (Svetvinčenat) i Ame Henderson Projects
koprodukcija Agora de la danse (Montreal), Public Recordings (Toronto)
Razvijeno na rezidencijama u Mediterranean Dance Center (Svetvinčenat, Croatia) and L’Agora de la danse (Montreal)
nositelj autorskih prava Ame Henderson, Matija Ferlin
Financijska potpora: Canada Council for the Arts, Grad Pula, Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske
