Plesna scena.hr

Služiti nekome tko je gore

Ususret 26. tjednu suvremenog plesa: Suzanne Dellal Centre, Tel Aviv, Izrael, Monger, kor. Barak Marshal

• Barak Marshal se zagrebačkoj publici predstavio prije desetak godina, na 15. tjednu suvremenog plesa Vjenčanjem Emme Goldman. To je bila nezaboravna predstava koja je oduševila i istodobno pobudila veliki interes za izraelsku plesnu scenu, na neki način blisku našem izričaju i poimanju suvremenog plesa, a s druge strane pomaknutu u neobično snažnoj organskoj ekspresiji. Moćne, jake, čak pomalo grube žene u teškim cipelama, isijavale su energiju koja se prelila na publiku ostavljajući je bez daha. Pomaknuta, mistična atmosfera, kao iz hasidskih priča, ples sa svijećnjacima, etno ornamentika tijela… Nakon toga smo imali zadovoljstvo vidjeti još priličan broj izraelskih kompanija, sve do velike Batsheve, pa se polako definirao i osjećaj škole, stila i estetike. Monger Baraka Marshala u tom smislu nije donio nešto novo, zapravo je tipičan primjer te jake scene, kolaž scena i situacija, dobro otplesan, solidno postavljen u odnosu dramskog i angažiranog značenja i grupnih, plesnih brojeva. Ovaj put je riječ o elementima iz Genetovih Sluškinja i Altmanovog Gosford Parka, metaforičnoj situaciji služenja nekom gore. Tajnovitom, nastranom i hirovitom kao sudbina. Posebno je upečatljiv friz žena u crnom, grotesknih Suđenica u beskrajnom, dosadnom poslu praćenja onih zbunjenih, trčećih, poniznih slugu – života.
  
  Jedini pravi problem zagrebačke izvedbe 18. svibnja, kao i prošle godine kada je obljetnicu neovisnosti Izraela nastupom u zagrebačkom HNK uveličala plesna kompanija Ramia Beera, bio je prostor Koncertne dvorane Lisinski. Naime, postavljena crna kazališna kutija umetnuta je u preširoki, osvijetljeni prostor i preširoko otvorena publici, predaleka i posve nemoćna u usmjeravanju energije preko rampe. Rekla bih da dolazi do rasapa energije, odnosno plesači je nikako ne mogu usmjeriti i poslati preko. Bez obzira na vrsnost i trud.
  
  No, kao što rekoh, Monger je tek najava novog devetodnevnog plesnog Tjedna. Očekuje nas bogat i raznolik program, trčanje iz kazališta u kazalište, rasprave i razgovori, umor od velike doze informacija i senzacija. Jedva čekam!
  
  © Maja Đurinović, KULISA.eu, 24. svibnja 2009.
  
  koreograf: Barak Marshall
  asistent koreografa: Osnat Kelner
  oblikovanje svjetla: Jacob Beressy
  kostimografija: Maor Zabar
  oblikovanje zvuka: Giori Politi
  voditelj pokusa: Melanie Berson
  glazba: kolaž-Taraf de Haidouk, Balkan Beat Box, The Yiddish Radio Project, Margalit Oved, Shye Ben Tzur, Shandor, Handel, Goran Bregović, Verdi, Tommy Dorsey, Terry Hall, Ray Noble
  izvode: Yoav Grinberg, Artour Astman, Liron Ozeri, Shani Badihi, Shani Tamari, Einat Ganz, Ilana Bellahsen, Inbar-Hana Nemirovsky, Gavriel Spitzer, Elior Cohen
  produkcija: Suzanne Dellal Centar, Tel Aviv, Izrael

Piše:

Maja
Đurinović